peglat, možeš i sutra.
Ovako meni pomaže moja bolja polovica kad se nakupi veša .
To ja zovem podrška i tri kvarti.
Tipa tu smo, mislimo i vjerujemo u tebe, napravit ćeš ti već sama i tako uz ovoliku podršku.
Slično je i sa šefom.
Svaki put kad me utješi da ne moram danas predat projekt ako ne stignem i da je sutra ujutro sasvim ok, pošaljem ga na druženje s mužem gdje mogu lijepo skupa pisati motivacijske govore i diviti se jedan drugom koliko su genijalni.
Malo je drugačija situacija kad se netko njima obrati na taj način.
Kad je muž na posao javio da je bolestan i ima koronu, zamjenica šefa nakon želja po brzom ozdravljenju prvo ga je pitala kada se planira vratiti na posao.
Pa je pizdio da kako ga tako nešto može pitati.
Pa zar nemaju nekoga drugoga tko bi radio umjesto njega?
Kažem mu ja pa možeš poslati onoga koji meni dodje popeglat slijedeći dan.
Sjedimo jutros za doručkom i kažem ja da ne vjerujem da ću ove godine uspjeti napraviti šubare i madjaricu, u najboljem slučaju ispeć ću čupavce.
A on odmah na to da ne mora biti za Božić ali valjda će mi do Tri kralja biti bolje.
Eto, lako je tudjom koronom glogulje mlatit.
Da vas sad ne davim dalje koronaško čupavskom tematikom, evo, zapalili smo treću i četvrtu svijeću danas na adventskom vijencu.
Prošli vikend smo zaboravili, a onda znate koliko mi nije bilo dobro.
Ali izgleda da sam se izlizala i ovaj put pa vam uz 4. Advent šaljem kisić, pusić i cmokić.
Kad već nema čupavaca.