Prođi dodirom tabana po mokroj travi. Po toplim oblutcima plaže. Po mirisnoj zemlji. Noseći u desnoj ruci par cipela od kojih oslobodiš svoja stopala. Upij zraku sunca, miris zraka pred kišu, trag bure nek zatreperi ti u nosnicama.
Dotakni koru debla, hrapavu.
Uhvati ruku nekog dragog, pogledaj ga u oči i uvjeri se da vrijedi.
Uzmi zalogaj u usta, zatvori oči. Uživaj dok između jezika i nepca rastapaš rapsodiju okusa. Ono bitno, oku je ionako nevidljivo.
Osjeti glazbu. Notu. Vibraciju. Ritam.
Povuci kistom po platnu.
Perom po hartiji.
Oćuti gutljaj vina dok klizi niz ždrijelo. Glatko, svileno, nek propuzi lagano. Sladostrasno.
Esencija života nek bude radost življenja.
Preskoči grube riječi. Rašpa što grebe nečije uho, dušu...
Probaj.
Promijeni frekvenciju kad krenu vijesti.
Jer sve ono što može uskovitlati um, bjesomučno tutnjati mislima, nazubljeno svrdlati moždanim vijugama...nek ljubav samo bude. Ona jedina ima pravo na to.
Zaurlaj sa litice ime koje te čini sretnim.
Može biti i tvoje.
Učini sebe boljim mjestom.
Na kraju balade.
Zahvalit ćeš si.
Na sebi.
Post je objavljen 16.12.2021. u 22:29 sati.