Marketing
Mali kućni hororčići
Sinoć se opet vratio kašalj.
Nije strašno ali budilo me po noći
Jebat ga, kad nisam u stanju mirovat.
Sve je bilo ok dok nisam počela previše prtljati po kuhinji, čistiti frižidere, dizati ovo i ono.
Od bilo kakvog napora mi se počne vrtiti i zapušem se koda sam trčala pet kilometara.
Moram se ipak prisiliti biti na miru.
Ali to mi teško pada.
Sinu je danas lošije nego jučer ali nije strašno, curi mu nos, kiše i boli ga glava.
Mužev je brzi test jučer u 4.pokušaju bio pozitivan, nekako paralelno kako su se pojavili prvi simptomi.
Kod njega uglavnom u vidu bolova u mišićima i (produktivnog) kašlja.
Upravo je otišao napraviti PCR kod doktora.
I tako korona očito sa nama i našim cijepivima vodi osmu ofenzivu.
Malo ona napadne kakvim novim simptomom.
Malo mi nju zalijemo čajem, medom, juhom,
i aspirinom.
Malo cjepivo kaže : no pasaran!
Malo korona njemu : jebat ću ti mamu, smrade pfajzerovski!
Pa tko prvi popusti.
Eto kakve sam ja sreće.
Nije me pustilo da lijepo sama u miru odradim karantenu po svom guštu nego mi se muž morao pridružiti.
I sada korona postaje horor apokalipsa s primjesama crne komedije.
E sad, mogli bi mi na primjer 14 dana ležati na kauču i pjevati kamen gori, val se pjeni, zaljubljeni, zaljubljeni.
Ali protiv tog virusa cijepilo nas je davno u djetinjstvu.
Od previše ljubavne idile počne nam se zijevati i krepamo od dosade.
I treba nam barem malo bombi, rašpi i livorvera da oživimo vezu.
Tako je on jučer išao gledati Patriota sa Mel Gibsonom.
I to sinkronizorano na njemački.
Jedno što zna da mrzim kostimirane filmove osim ako nisu neka fantazija sa vješticama i kojekakvih junacima koji spašavaju svijet od apokalipse.
Drugo što zna da ne volim baš Mel Gibsona.
Treće što ima sve moguće netflixe, prime-ove, sky-eve i kojekakve mediateke preko kojih se može filmove i serije gledati u originalu.
Ali ne.
On baš hoće Mel Gibsona čuti kako baljezga na njemačkom ko sturmbannführer.
A četvrto, gledao je taj film barem 17 puta jer ga iz nekog razloga na televiziji daju barem tri puta na godinu.
Pretrpila sam nogomet u subotu, formulu u nedjelju, coronu u ponedjeljak i onda mi on servira jedan od najomraženijih filmova u utorak.
Dobro da nije išao puštati Pasiju ili pak ono govno od Gibsonovog filma kad žrtvama bogova naživo srca čupaju.
Mada i ovaj je dovoljno sadistički.
Em Englezi zapale crkvu punu žena i djece em ubiju Heath Leadgera.
Nadam se samo da me neće slijedećih devet dana moje karantene gnjaviti špageti westernima sa Clint Eastwoodom i Charles Bronsonom.
Na njemačkom.
Slijedeći užas karantene sa boljom polovicom je nogomet.
Uz Magenta TV opskrbio se, kao da je znao da će završiti u karanteni, svim programima, aplikacijama, steaming uslugama koje postoje, od Dazn-a, Sky-ja, Prime-a do Disney Plus-a i Netdlixa.
I sad nema da će mu promaći nešto čime bi mi vadio mast.
Ali nogomet, nogomet je najgori.
Ako već ne ide neki od užasa prve, druge i treće Bundeslige
onda netko negdje diskutira o ženskom nogometu.
No, imam i ja na lageru par horora karantene kao na primjer
Ono, jako je zanimljivo
Yvonne je oslijepila tamam dok Jo Gerner dlazi u zatvor a Emily je otkazala Božić jer ju je muž prevario sa nekom Kanadjankom a Moritz se zaljubio u Luisa koji ke je pak u vezi sa Miriam a koja je kćer otmičara pokojnog Gernerovog sina.
A to nikako ne smijem propustiti.
Još dok ovo pišem, otkrio je novi zanimljivi i napeti sport.
Biatlon.
Što je slijedeće?
Curling?
Pikado?
Gadjanje glinenih golubova?
Boćanje?
Pitanje dana : tko će od nas dvoje prvi naručiti još jedan televizor?
Televizori zuje
televizori bruje
buljim u ekran
slušam što priča ćelavi tetak
o je, uuuuu, oje
Post je objavljen 16.12.2021. u 14:56 sati.