ČESTITKE
Od kada smo opskrbljeni pametnim telefonima i informatičkim dostignućima prestali smo pisati čestitke za posebne prigode. Kao dijete sam se veselila božićnim čestitkama koje su dolazile iz Mađarske od familije. Ne toliko zbog čestitke nego zbog marke. Neko sam vrijeme bila opsjednuta markama. Skupljala sam sve i svašta bez znanja kako se to radi. U selu smo imali apotekara koji je bio filatelist (tu sam riječ od njega naučila) i ponekad mi je znao dati desetak maraka što je u meni stvaralo ponos skupljača. Taj album imam i danas. Naravno marke svih vrsta iz raznih dijelova svijeta. Mislim da nema neku vrijednost, osim emotivnu na to vrijeme. Danas se obitelj moje sestre ozbiljno bavi filatelijom i albumi koje oni imaju vrijede velike novce, pogotovo oni koji su bili na svjetskim izložbama. O nekoj marki koja vrijedi kao cijeli album da i ne govorim. Ja sam davno prestala iako svašta skupljam dok me veseli, a kasnije podijelim. Trenutno skupljam minijaturne vrčeke. Gdje god sam putovala ponijela sam doma maleni vrč. Sada je zidna polica puna, a i zadnje tri godine nisam putovala pa nema novih. No da se vratim na čestitke. Ove sam godine poželjela malo veselja unijeti u dom meni znanih, a i virtualnih prijatelja, tako i ponekog sa bloga. Jako sam se veselila pripremajući i odabirući čestitke, a kod slanja me dočekao apsurdistan o kojem sam pisala. Nadam se, čak vjerujem, da jedna prava čestitka veseli više od poruke u messenger ili ikone osjećaja. Ipak svako čestitanje iz srca je važno jer nas povezuje, ali neka to ne bude samo za Božić ili Novu Godinu. Veselimo se svakom danu koji smo dobili za proživjeti najbolje što znamo, jer uza sve prepreke koje nam stoje dnevno, to je uspjeh za čestitati.
16.12.2021.
Post je objavljen 16.12.2021. u 09:50 sati.