***
Napala me ljepota.
Davi, pritišće, vuče na
sve strane, ne pušta.
Prijeti da me zgniječi,
uništi, razbije u komadiće.
Nebo, oblaci, cvijeće,
pahulje snijega,
ledene ploče, Sunčev disk,
Mjesec! Srebrni!
Mislim kako da ju ukrotim,
a ona opet!
Hop, nećeš! Pa lijevo, pa
desno, pa njiše i muči!
Prekrasne jednadžbe, crteži,
slike i statue.
Mostovi! Katedrale!
Morat ću ju nekako prevariti,
da pomisli da sam se predao
i da mi bar malo mira!
Cup, ma nemoj! Ljepotica u
prolazu, na stolici, u sobi!
I opet robujem, kao Spartak
se borim, sječe me i peče
na tihoj, maloj, a kad joj
se prohtije, i velikoj vatri.
Ja, patnik i rob, posljednjim
snagama pišem testament:
ostavljam sva svoja
ovozemaljska...
***
Post je objavljen 16.12.2021. u 04:32 sati.