Ako se smije kao dijete i raspriča
kao djevojčica, veliki je čovjek ta žena.....misao
onda ja nisam.....ništa od ovoga
usitnili su me iznutra drugi
prilagodili me sebi i zidovima
( valjda to tako mora biti )
ako svaku večer pratim vijesti ružnih tema
nema osmijeha ---kome, čemu, zašto ?
ako svaku večer liježem s mislima
gdje su i kako je onima koje volim
gubim komadiće sebe u brigama
ako me jutrom rano, prije sedam probudi poruka
" jutrooooooooo " i smajlić mace budim se lakoćom perca
i dan je moj , ma što to značilo drugima kojima ne govorim zašto
i nasmiješim se ogledalu raščupana
ispečem kavu ( ne skuham, nego baš ispečem )
i bude sve ( kao) lijepo posloženo poput lego kockica
..............ali
zaboravila sam smijeh
govoriti nisam
a i vjerovati u nešto bolje i drukčije
odavno ne pripada meni