Zadaćnice, 49. krug. Tema kruga: Šume, kiše, grad i zvijezde
Autor zadaćnice: Life on Mars
Čim uđem u područje šuma, još dok se vozim u autu, uhvati me nekakav spokoj i često se sjetim Kako je agent Dale Cooper bio entuzijastično oduševljen ljepotom okoliša u Twin Peaksu. Tako to i meni bude. Ne znam da li izravno zbog ljepote, ili zbog okrjepe koju izloženost zelenilu i prirodi pruža mom umornom mozgu. Najprije sam taj osjećaj svjesno počeo hraniti dugim i sporim vožnjama kroz Gorski kotar. Bez posebnog cilja, samo vožnja i eventualno negdje kava i štrudla od borovnica. Onda sam polako zaključio da želim tamo negdje imati nešto svoje. Nešto vrlo skromno, ne nešto veliko, skupo i komplicirano za održavanje. Svakako ne nešto raskošno. Želio sam malo imanje koje bi moglo služiti kao utočište za bijeg iz sivila grada, posla i gustog prometa. Onda sam počeo i raditi na tome.
Prilazili smo s tri auta. Ukupno petero odraslih, četvero djece te hrpa alata i potrepština. Motornu kosu i dva seta kamperskih stolova i stolica sam privezao na krov. Prtljažnik mi je trebao za prijenosni roštilj, jer kamin još nisam izgradio. Odmah po dolasku, skinuo sam kosilicu sa krova i krenuo je pripremati za košnju da nam oslobodim mjesto za boravak. Rano je proljeće pa zelenilo puca sa svih strana, a zrak je i dalje ugodno svjež, ne i hladan. No parcela je dugo bila zapuštena pa joj je svejedno jako trebala košnja jer je osim mlade trave po njezinim dijelovima bilo i puno šipražja. Momci su se dohvatili prenošenja stvari, pripreme za roštilj i za radove, a žene su s klincima otišle na rijeku da se malo poigraju dok ne napravimo mjesta. Mario je odmah nakon iskrcavanja zapalio vatru. On se uvijek hvata vatre i roštilja, ništa mu nije draže. Zoran je krenuo pregledavati staru brvnaru. Dok ja pokosim, on će već imati gotov plan njene sanacije. Možda već i popravi nešto. Daš Zoranu alat i on si sam nađe posla. Ja sam na brzinu pokosio područje oko vatre i onda počeo u krug širiti pokošeni prostor kako bismo što prije dobili uredno mjesto za ručak i druženje. Tek kad to riješim, prebaciti ću se na ono što zaista treba počistiti, a to je šipražje. Kombinacija posla i proljetnog sunca je uskoro dovelo do pojave prvih kapi znoja na nenaviklom licu uredskog štakora. No uživao sam u svakom potezu motornom kosom.
- A što se ti Gorane toliko smijuljiš? - iznenadio me gotovo pa ljutim tonom Saša te nastavio - Imam neku grešku na prezentaciji ili?
Osmijeh mi je nestao sa lica i vidio sam da su sve oči na sastanku uprte u mene.
- Ne, ne, oprosti Saša, misli su mi odlutale na trenutak - odgovorio sam mu i odmah se prebacio na komentiranje prezentacije da preusmjerim pažnju sa sebe - Zapravo sam te baš htio zamoliti da nam malo detaljnije pojasniš koje su obveze našeg poduzeća u okviru Elementa 3. Znaš da ovi iz Aure uvijek imaju pristup “lako ćemo”, a onda se problemi prevale na naša leđa.
- E super, drago mi je da si to pitao. Da se ne bi dogodilo kao lani, ovaj put sam Majstorovićki odmah rekao da želimo specifikaciju….
Bla-bla-bla, bla-bla-bla… Saša je nastavio s izlaganjem, ja sam popio gutljaj kave i iz posudice ispred sebe uzeo još jedan keks te primjetio kako se oštećenje na sivom zidu kraj projektorskog od prošlog sastanka u ovoj prostoriji nekako postalo još šire. Vjerojatno je pao još komadić boje. No nije me ni to dugo držalo i ubrzo sam se u mislima vratio na košnju moje livade. Sada je već na redu bilo šipražje, a to je bilo puno zahtjevnije i morao sam paziti da se nepotrebno ne ogrebem.
Post je objavljen 13.12.2021. u 14:29 sati.