Noćas sam usnuo, Kriste, čudan san,
Ti si molio u vrtu sasvim sam.
I svi su zaspali, a Ti si plakao i mojim suzama...
I dok si gledao u gradske zidine
već tada znao si sve moje godine,
za grijehe rane sve,
Ti tad si plakao i mojim očima.
Povedi me, u svoje rane sakrij me, Janje moje...
Povedi me, i suze moje sakrij sve, Janje moje...
Noćas sam usnuo, Kriste, čudan san,
na put sam krenuo s Tobom sasvim sam.
Ti si me gledao i nježno privio na prsa umoran...
I kada trnovom me krunom okrune,
zbog Riječi Očeve prezru, odbace,
i kada pozaspu i kad me ostave
da čašu svoju pijem sam.
Povedi me, u svoje rane sakrij me, Janje moje...
Povedi me, i suze moje sakrij sve, Janje moje...