Kako izgleda svijet oko mene često se razmislim jesam li stvarna? Kad se okrenem sjetim se dragih ljudi koje sam ponovo susrela i ove godine na godišnjim susretima. Uvijek se rastužim na neke susrete jer je ponekad tuga nečijeg života velika i kad vidim kako se taj čovjek bori unatoč svemu što je proživio onda i ja nalazim riječi utjehe. Nekad ostajem zatečena. Ostaju mi sjećanja na umjetničke zastavice i izložbe, ali prije svega na drage ljude.
Stvarni smo onoliko koliko smo drugima u srcima, onoliko koliko se čujemo ili onoliko koliko mislimo na druge. Mogu li bolje....svaki dan ako Bog da mogu. Koliko je nama dano? Koliko će se tražiti? Godina je prošla.
Koliko sam stvarna? Koliko sam u ovom trenutku?