Zadaćnice, 49. krug. Tema kruga: Šume, kiše, grad i zvijezde
Autor zadaćnice: Wikiceha
S bolničkog prozora mjesec izgleda tako velik. Nekad izgleda i kao da se smije. Drugo mjesto, drugi sjaj, nešto drugo od sumorne stvarnosti.
Zvijezde su tu male, drugačije, nebitne.
Nema ni tisuću varijanti sive, obično su stvari crno-bijele. Sve je jednostavno, pojednostavljeno, svaka priča se da svesti na par rečenica.
Želja je samo jedna.
Izaći zdrav.
Vratiti se svome životu, svome gradu.
Svim svojim prilikama, prijateljima, ljudima, smjehovima.
Životu.
Svemu onome što je tako grubo prekinuto.
Kao ružan san, iz kojeg čovjek čeka buđenje.
Kako ti je bolje, tisuće ideja ti pune glavu. O svim stvarima koje ćeš promijeniti, o svim stvarima koje ćeš ponoviti čim te puste van.
Kad izađeš....
Povratak u svakodnevnicu bi trebao biti tako sladak.
Druga strana mjeseca.
Tvoj grad.
Dok su sve kiše isplakane.
Novi početak, stari život.
Energija na najjače.
Povratak u ring.
A što ako priča dobije nastavak?
Ne nužno vlastiti, nego nekog iz familije?
Svi planovi, svi snovi, sva gledanja druge strane mjeseca...
Prelaze u prah.
U kiše koje pljušte na najjače.
Zvijezde koje su opet nestale.
Što kada si vani, ali si duhom opet unutra, samo za nekog drugog?
Kakva je bol kada osjećaš svoju krv na tvom mjestu?
I znaš, da on, kao i ti, može otići vrlo lako.
Još lakše od tebe.
I znaš da gleda taj isti mjesec, ako mu se nije pogoršalo.
Ludiš.
Sve prilike, sve želje koje si imao, opet nisu bitne.
Grad, svi užitci, svi planovi koje si imao...
Sve je to pokrila gusta šuma.
Mrak.
Debeli mrak.
Dok mantraš iste stvari, iste nade, iste konce za koje se loviš.
Sjećaš se kako je tebi bilo.
Sjećaš se susreta koji su ti izbijali kisik iz pluća, sjećaš se boli u fetalnom položaju dok si se borio za zrak.
Ali znaš da je njemu lošije, puno lošije.
Da stroj diše umjesto njega.
I brojiš trenutke, brojiš šanse, svaki put si sretan kada čuješ da je živ.
I nadaš se najboljem.
Jer ti si krv njegove krvi.
I on je borac, još uvijek je živ.
Bez obzira što su doktori već koliko puta rekli da se spremiš na najgore.
Kiše pljušte, mjesec je još uvijek isti.
Zvijezde su opet nestale.
Grad isto.
Opet su nebitni svi.
Čekaš.
Nadaš se najboljem.
Ništa drugo ti ne preostaje.
Već si lud od svega, ali nije bitno.
Opet si s druge strane mjeseca.
Post je objavljen 12.12.2021. u 09:28 sati.