U ovom trenutku, zagledana u vjetar
vidim ljubav koju nosi u daljine onima
koji zajedno dijele iste tišine. Nosi ju
čežnja, želja ona je strelovita, još uvijek
vrela. Hoće li ju otkriti dok pokrivena
putuje, kod mnogih će stići kod nekih još lutuje.
U knjigama jedan svijet tu prst ljubavi
rasipa se, vjetar sve slaže a srcu je bliže,
jače i draže. Nerede razbježi, sve uznemiri
da oni otpadnu, samo oni krivi. Zato tu stoji
o njoj srce romane piše kad se slože sitnice
tad evo stihove brda i ravnice.
Tu zaigraju gitara žice,
note lete u vjetru stranputice.