Marketing
SANJARENJE UZ MORE
slika: Jadranka Del Ponte
dok sam gledala ovu prelijepu sliku Facebook prijateljice, slikarice Jadranke Del Ponte, spontano sam napisala ovu pjesmu
Legla bih
negdje uz more,
zatvorila oči i odlutala
putem moje mašte
tamo gdje sam jednom
provodila vrijeme – u sebi.
Dok se more
tiho približava
u svojoj bonaci,
tišina šuti
i kao da nešto sluti,
zaustavlja me
u posebnom momentu
smiraja duše
nakon što se sve
predrasude sruše.
Snovi se namnožili
pa me u neke
redove složili,
ali duša i dalje
ne gleda u tlo,
već diže pogled
prema Nebu
kad sa sjevera polako
dolaze oni vjetrovi jeseni
koje će se uskoro
objaviti i meni.
Još sam zaustavljena
za onaj kup sjećanja
poznatog iz moje
magle života
kad sam se
u tihim jutrima
prikradala mom gradu
i pozdravljala ga
nadajući se blažem
tretmanu zvijezda.
Moja nadanja su se potrošila,
noći su zgusnute i tamne,
godine su stigle
vokali su rastegnuti,
dok se konsonanti
zaustavljaju u riječima
i nikuda ne odlaze.
Sve sam ispisala,
ali Duša se još
nije nadisala,
sve sam pjesme ispjevala,
ali još se ljepote
nisam nagledala,
sve sam razumjela,
ali kad se okrenem
iza sebe,
znam zašto sam
još uvijek ovdje ostala.
Ne… sve je to tek
sanjarenje uz more
gdje ležim
na kamenim obalama
i zaustavljam se u mojim
neispunjenim snovima.
napisano: 09.09.2021. u 11:30h iz 20. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 07.12.2021. u 18:49 sati.