Marketing
Srce, ruke i lopata
Ove godine nam je sveti Nikola u firmi umjesto čokoladnog samog sebe donio gumenog debeljka.
Debeli, pardon x-size model bauštelca bi trebao služiti kao anti-stres sredstvo (Stressabbau), što bi valjda trebalo značiti da ga, kada si nadrkan, uzmeš u ruke i izgnječiš malo.
Eto kaki su Nijemci jedan kulturan i staložen narod.
Kad ih netko naljuti a oni uzmu debeljka u ruku, stisnu ga par puta i to je to.
A ne kao kad mene razljute pa perje leti okolo a svi se sakrivaju pod stolovima da im ne odgrizem...
Nebitno...
U ruci vošten
U duši pošten
Ja sam mala
Pitbull terijer
Dalo bi se sad tu raspravljati o psu koji laje ali ne grize ali ljudima je ipak draži mirni i tihi, uvijek uvidjavni kolega ili susjed koji tako stišće gumu umjesto da nekada ispusti malo iz sebe sve ono što ga muči.
(Pa se svi čude kad jednoga dana zatuče ženu, šefa, susjeda, par slučajnih prolaznika ili pet kolega iz razreda.)
Uglavnom, umjesto rasprave predložila sam za slijedeću godinu adventski kalendar sa porculanskim šefovima.
Ako ne za sve a onda barem za nas par Balkanaca u odjelu (Hrvatica, Srbin i Albanac, samo nam još peder fali pa da snimimo Paradu 2.dio).
Može i isti šef 24 puta (od viška glava ne boli), glavno da je lomljiv pa ga se lijepo na dnevnoj bazi može zaprašiti u zid.
Neka draga dimi, rekla bi moja pokojna mama.
Uglavnom, kad mi već ne leži stiskanje gumenih kuraca, pardon streseliminatora, iživila sam se na debeljku na drugi način.
Dobio je brkove, olovku umjesto borhamera, jednu ljutu i transparent sa mojom omiljenom njemačkom udarničkom pjesmom o brutto-sozial-produktu kad već onu o Avdiji ne bi razumio ni da mu triput prevedem.
Domovina naša je rodila
Hiljade i hiljade junaka
Jedan od tih delija
To je moj komšija Avdija
Nije bio on niti bomba
Nije bio on niti sportista
Sve što je imao od orudja
To su srce, ruke i lopata
Zemlja je bila srušena
Valjalo se dizati iz pepela
Radio je tada Avdija
K'o što radi deset armija
Jednog je dana, 23. oktobra
Zlatna značka udarna
Zasjala na njegovim grudima
Dugo će se sjećati Avdija
Tog jesenjeg podneva
Dugo će se sjećati
Riječi jednog od drugova:
"Ti si naš ponos, Avdija,
Ti si naš ponos k'o zastava"
Našla se i slika njegova
Usred fabričkih novina
Njegov je dan udaran
A njegov san je
Hiljadu tona za jedan dan
Dodjoše nova vremena
Izgubi se negdje Avdija
Zaboravili smo svi na njega
Imamo dovoljno bagera
Samo ponekad
Pred prvi maj
Zovne ga direktor osnovne
Da uveliča proslave
Priča anegdote i podvige
Tog dana Avdija
Pokupi plakete i ordenje
U okićenom razredu
Počasno mjesto zauzme
Prije nego pred klince izadje
Koju ljutu popije
Kao pjesnik što ne vjeruje
U vlastite stihove
Post je objavljen 06.12.2021. u 19:27 sati.