Marketing
Zabok
Naša povijest, naši junaci sveli su se na onu kad ti netko stisne šamar ,okreni mu drugi obraz. Tolika je letargija ,toliko je senzacionalistički prikazano naše bivstovanje na ovim prostorima da se sve svelo – tipa pala knjiga na dva slova ,da je to naprosto nemoguće više i čitati i slušati. Par gradova, par dvoraca, par crkvi gdje sam krštena/ a ili ko dete hodal/a na misu i nekoliko imena koja nam služe za svakodnevnu raspravu o junaštvu ili pak o teškoj borbi potlačenih kroz stoljeća. Frankopani – Zrinski i Tahy sve jedna obitelj ruku pod ruku doveli su nas u stanje trpi i šuti. Malo viči ,ali nemoj glasno. Blokada povijesti i ljudskog uma, ruka u zraku i gajba pive. Uništen se vratiš kući , istučeš ženu i decu i onda suze i bol u ionako prepunoj boci tuge. Junaci u flaši ,ratnici birtije i poluševci bez erekcije. Dignuti na tren ponos ,a onda dostojanstvo pada na prvoj stepenici uzdizanja.
Ja se vrtim u kolu i toliko sam puta sam sebi rekao dosta je toga svega, dosta je praznih i pustih zidova, opustošenih staračkih pogleda i prozorskih osi u nizu ,ali i opet nekako me vuče sve dalje i dalje. U mojoj priči ogoljelih zidova ,nekoliko još držećih cigli ,čuva samo jedan pas – Cane Corso. Ogroman, kroz ogradu gleda poluzainteresirano ,nimalo uzbuđen.
Preda mnom nekada grad – kaštel ,a onda dvorac. Silna historija počiva sada u Lepoglavi sa ukrasima nad grobom latinski pisano , da barem tamo ostane trag da su upravo tu vladali oni koji su dali ime tog mjesta, grada . zagorske metropole – Zaboky!
Sami posjed spominje se 1335 godine , a ovaj kaštel najvjerojatnije sagradili su Zabočki 1471 godine ,premda se 1719 godine spominje kao drvena utvrda. U rukama Zabočklih ostaje do 1655 godine kad umire zadnji Baltazar . Poslije njegove smrti posjed dolazi u ruke njegovog zeta Baltazara Vojkovća od Klokoča. Dana 11 studenog 1639 godine obvezuju se Baltazar Zaboky, Gabrijel Chernkoczy i Baltazar Vojković sa ženom Evom Zaboki vlasnici i posjednici imanja Zabok pred Petrom Znikom ,protonotarom hrvatskog kraljevstva da će lepoglavskom samostanu ostaviti legat od 3000 rajnskih forinti. Sama isprava pod naslovom Obligatoria Helenae Gotthal ,relictae Ladislai Chernkoczy čuva se u zagrebačkom Kaptolu,a datirana je na dan sv.Martina Biskupa. Po ovoj obavezi ostavlja udova iza Baltazara Barbara Gereczy samostanu gore navedeni iznos ,a imaju ga isplatiti nasljednici iza njenog muža : Franjo i Gabrijel ,sinovi Ladislava Chernkoczyja i prve mu žene i Nikola i Baltazar ,sinovi iz drugog braka te Ivan Vojković i Petar Greguroczy.
Barbara Zaboky – Gereczy pokopana je 1678 godine u Lepoglavi u kapeli – zvanoj kapela mrtvih Muke Isusove kao izuzetna i značajna donatorica samostana i stoji natpis na njenom grobu :
NOTA DEO , PATRIAE TOTI SIMVL ET PEREGRINIS
SACRIS PRESBYTERIS , PAVPERIBVSQVE VIRIS.
BALTHSARIS ZABOKY QVONDAM CARRISIMA CONJVX
BARBARA GERECZY PRIMA SEPVLTA IACET.
NAM QVAE CONFRATRES SVMMAE DVM VIXIT AMAVIT.
haeC qVoqVe VVLt obIens fiDa Manere sVIs
ied est anno 1678
Poznata Bogu i cijeloj domovini ,kao i strancima ,svetim svećenicima i prosjacima draga nekoć žena Baltazara Zaboky Barbara Gerecz prva je ovdje ukopana. Ona bo , koja je braću vrlo ljubila ,hoće da i mrtva ostane vjerna svojima.
U 18 stoljeću Sigismund Vojković – Voikffy ovdje gradi baroknu kuriju – dvorac , a isti je poznat i kao graditelj i donator crkve sv.Jelene Križarice. Još krajem 19 stoljeća ovdje stoji uređen vrt – perivoj i sama zgrada, no danas su od cijele te priče ostale samo hrpe cigli.
Te cigle čuva izgleda samo onaj pas koji me je gledao kroz ogradu.
Zarasla građevina, trava koju više nitko ne kosi i vjetar koji odnosi i mene i sve slavne na cestu prema sadašnjici. Ruina skriva svoje staro lice među kao stidlijva , pomalo ružna djevojka među šikarom povijesnih bitaka.
Post je objavljen 06.12.2021. u 08:43 sati.