Marketing
Klaun
Ej blogeri jel vam žao, rastanak se primakao.
Ovo je zapravo trebao biti naslov zadnjeg posta ovog blog tjedna tjedna.
Namjeravala sam napisati koju o legalizaciji marihuane koju nam obećava novi premijer i njegova sranjka, pardon, stranka.
No obećavali su oni koješta i evo nas sad, preko noći covid potvrdom možemo obrisati dupe bez testa ili boostera.
Tako da, nekako mi se čini da će i ovo sa travom ostati na radovanju za ludjake, pa bez veze trošit riječi na to.
Kad i ako dodje do legalizacije biti će vam jasno.
Postovi će jednostavno postati bolimekuristički, bez padanja u sevdah.
Potom mi je palo na pamet da bi mogla pisati o drugom Adventu.
Ali što se o tome ima reći a da ne bi znali ili mogli izguglati.
Zapalili smo drugu svijeću i držimo stražu da mačak ne zapali rep ko jedne od prošlih godina.
Najbolje je da zvekan nije ništa primjetio.
A i mi smo skontali tek kad je počelo smrdjelti na zapaljenu kosu.
Na sreću nije se motao oko zavjesa prije no što smo ga ulovili i ugasili, inače bi nas se ovih dana prisjećali lokalni vatrogasci.
Neki dan pisala sam o adventskim kalendarima koje sam pripremila za dečke.
Jučer sam slučajno pogledavši na kalendar shvatila da sam se zajebala puneći vrećice. Umjesto da bogatije vrećice dobiju nedjeljama, adventske poklončiće stavila sam u subotnje.
Tek desetak dana sam doma i već su mi se pomiješali datumi i dani.
O tome da ne znam kad je dan a kada noć bolje da ni ne pričam.
Vrijeme je da se vratim na posao prije negoli me onaj stari Švabo koji sakriva stvari po kući ne sjebe do kraja.
Pisati o smeću koje nemamo više kamo bacati jer smetlari nisu došli na posao ovog tjedna bila bi čista špekulacija.
Vjerojatno netko od njih nije došao na posao jer nije imao covid potvrdu.
Kao što neki dan nije stigao paket sa mačjom hranom iz "personalnih razloga" (tako je navedeno u isprici koja je stigla mail-om) a koji mogu biti npr., citiram : "nenadani nagli razlog za napuštanje radnog mjesta".
Čitaj : Poštar nema covid potvrdu ili mu je test pozitivan ili mora u karantenu ili je zbog svega otišao doktoru i dao da mu napiše 6 tjedana bolovanja zbog burn out-a.
Nije ni čudo da su mužu prije par tjedana izgubili paket koji je slao u Hrvatsku i nitko ga ne može naći (trag mu se gubi u Njemačkoj a ne u Hrvatskoj, da ne bi sad netko počeo hvalit Švabe a pljuvat po našima) a umjesto mačje hrane slijedeći nam je dan dostavljena pasja.
Na pritužbu firmi kod koje je naručena i plaćena, došao je mail u kojem nas mole za strpljenje jer trenutno iz personalnih i logističkih razloga nisu u mogućnosti brzo riješiti stvar. A mi možemo naručiti hranu još jednom, dok čekamo na odgovor. Da, sigurno ću ju naručiti i platiti još jednom, da mi ovog puta pošalju kupku za nilskog konja umjesto jebenog Royal Canina. I tako sam je naručila kod Amazona, pa nek me sad pljuju koliko hoće ovi koji kmeče jer se Amazon bogati u pandemiji. Jebat ga, kod njih barem dobijem ono što mi treba i nije se još dogodilo da se nešto izgubilo ili je došla kriva stvar. S naglaskom na "još".
Zaboravih i priču o traženju veš mašine u bespućima pandemijske nestašice.
A u koju nismo vjerrovali dok sami nismo trebali novu.
Jer je stara samo tako od danas do sutra prnula u fenjer.
I ode muž onako ležerno u Media Markt.
A kad tamo nema.
Ko ni brata u onoj staroj dječjoj pjesmi kad tata ode kupit ga u dućan.
Ima ali se ne zna kad je dostava, čeka se i do 4 mjeseca!?
Na sreću sjetili smo se da bi možda majstor koji nam je par puta popravljao mašinu mogao imati nešto na lageru, ne mora biti sad najnoviji šnik-šnak, glavno da radi i da je Miele ili AEG.
I tako sad novi Mile veselo centrifugira.
Razmišljajući tako sinoć kako završiti ovaj tjedan i oprostiti se kako blog zapovijeda, otišla sam potražiti nešto prikladno i do jaja patetično na youtube.
Tipa Odlazi cirkus.
Iako nisam baš ljubitelj ni Djoleta ni Noleta.
Ali kad klaunovi odlaze nema baš puno izbora.
Odlazi cirkus.
Eventualno Predstavi je kraj.
Ali kako to biva u životu kad kreneš izmišljati prikladne priče, život ti jednu takvu servira sam.
I tako me na youtubu dočekala tužna vijest o smrti jednog klauna.
Jednoga od onih iz one stare, stoput ispričane priče o depresivnom klaunu koji odlazu liječniku a ovaj mu ispriča da je u mjestu baš cirkus.
I kako, baš prikladno, nastupa tamo jedan klaun koji svaki dan do suza nasmijava ljude.
I možda bi mogao otići i on na predstavu...
A kako, kad taj klaun baš sjedi ispred njega i traži nekoga tko bi njega nasmijao.
Mirco Nontschev (Mirko Nončev), jedan od poznatijih njemačkih komičara (Da i to postoji.
Barem je postojalo do jučer.) jučer je pronadjen mrtav u svojem stanu.
Razlozi smrti još nisu poznati.
Bio je nešto poput njemačkog Jim Careya ili Robina Williamsa (s kojim špelulanti sada povlače paralele, a čemi sve to kad nema više ni jednog ni drugog).
Toliko blentav da ne možeš ne umirati od smijeha kad ga vidiš, kao što ne možeš ni ne pustiti suzu jer ga više nema.
I tako cirkus odlazi iz vašeg grada s vrićom smijeha i šakom suza.
Bez koje ona vrića ne bi imala toliko na vrijednosti.
Zavjesa je pala.
Predstavi je kraj.
Baj baj baj.
Dan već se budi
Polako kući krećem
Glumac masku svoju skida
Predstavi je kraj
To je vrijeme
Kada klaun tužan može biti
To je vrijeme
Kada nakon svijetla pada tama
Pjevač pjeva tada nama
Mi smo ljudi s druge strane
Mi smo ljudi s druge,
Druge strane
Post je objavljen 05.12.2021. u 13:26 sati.