Pečem svoj kruh.
Dugo je svjež.
Kuham stoti čaj.
Zračim prostorije.
Baka me gleda kao da zna što radim.
Namješta se da bolje ispadne.
Zna da će ju takvom pamtiti.
Takvom kakvom ju ja prikažem.
Kaže,
Pitanje: tko ste? ili barem, tko biste mogli biti?
Svađam se sama sa sobom.
Po n-ti put.
Zaključci su na kraju isti.
Samo proces kraće traje.
Manje bolan.
Kaže,
Odgovor: dio vječne sile koja se bez prestanka dobrovoljno suočava sa strašnim nepoznatim, dio vječne sile koja nadilazi naivnost i postaje, na kontroliran način, dovoljno opasnom da razumije zlo i suprotstavi mu se u njegovom brlogu.