Ne sretnu se često jesen i proljeće jer neobičan je to susret.
Počinje sunčanim, hladnim i vjetrovitim danom (utorak). Iako Sunce grije, u šetnju se ne ide bez dobre jakne i kape.
Sljedećeg dana (srijeda - jučer) vrijeme nekako utiša, omekša te Sunce jače
dolazi do izražaja. Ponijela sam kapu, ali mi je nije trebala. Vjetar
je zauzeo snažan južni stav koji se čini kao da jesen ljubavnom
pjesmom doziva proljeće.
Nema mi to smisla, ali ljubav je to... :-)
Danas (četvrtak) je toplije nego jučer. Rekao bi netko, proljeće je tu, odazvalo se.
Zelena je boja intenzivna, Sunce grije, južina je neugodna,
a u daljini - u daljini sivkasto plavi oblaci dolaze zagrliti proljeće.
Mislim da se proljeće svaki put uplaši tog susreta i odleti na krilima južnog vjetra.
Proljeće pobjegne tako daleko, a jesen bude tako razočarana da se pretvori u zimu
te se napokon s proljećem ovako nadaleko susretne tek u veljači, a do pravog susreta
tko zna ...
... znam samo to da se za zimu treba pripremiti i usput neobično okititi kajsiju.