otišao je pod zemlju mirko t.,
ali što je s njegovim šeširom,
izledom između borsalina
i privlačnog akubra riverina?
gdje je sada? Na čiviluku ili
u kutiji, zadržan kao uspomena?
dugi niz zimskih ferija
provodio sam kod njega,
u bickom selu, selu moje majke.
nosili smo ružne vunene kape,
po nalogu štiteći glave od hladnoće,
i bili slični svoj drugoj djeci.
šešir je mirko t. počeo nositi
sa četrdest, ne da bi se razlikovao
od drugih, već da bi bio sebi sličniji.
dok razmišljam o svom rođaku,
čini mi se da je nosio šešir i kao
odliku poštovanja prema ocu,
da nije odustajao od njega, jer
bio je znak veze s prohujalim.
i zato što je u odnosu na
većinu nas, masovno gologlavih,
šešir bio dodana vrijednost, prihod
od potrebe da se ne odstupa.
Post je objavljen 01.12.2021. u 18:28 sati.