Marketing
Samuel Clemens (1835 - 1910)
U trećem razredu osnovne škole, na kraju školske godine, 30.VI 1968., za odlično učenje i vladanje Nastavničko vijeće naše škole nagradilo me knjigom Doživljaji Haklberi Fina. Kad sam pročitala to štivo bila sam oduševljena - odmah sam i ja željela proživjeti slične pustolovine pa sam s društvom iz susjedstva - bilo nas je desetak - često odlazila na bajere kao i na izlete u obližnje šume i na brijege. Nisu to bile baš tako opasne dogodovštine kao one koje su doživjeli Tom i Hak, ali bile su zabavne. I najvažnije je bilo da ne sjedimo svatko sam kod kuće nego da boravimo vani, u prirodi, u igri, u druženju, pa makar se koji put i posvađali.
Pronašla sam neki dan tu knjižicu u mojoj maloj biblioteci dok sam tražila Zlatnu knjigu o vinu. Malo sam je prolistala i počela čitati i odmah shvatila da to uopće nije knjiga za djecu. To je satiričan i poprilično sarkastičan roman, što se vjerojatno odmah može zaključiti kad se čita original napisan na lokalnom govoru tih američkih krajeva na obali rijeke Mississippi. Adventures of Huckleberry Finn svojevrsni je nastavak romana The Adventures of Tom Sawyer i općenito se smatra Twainovim najboljim djelom. U tom pustolovnom romanu riječ je o dječaku zvanom Huck koji bježi od svoga oca na splavi rijekom Mississippi s odbjeglim robom Jimom. Ovo djelo, između ostalog, daje čitatelju sliku života na rijeci Mississippi prije građanskog rata, a glavni lik romana, ujedno i pripovjedač jer je roman napisan u prvom licu, osmišljen je po uzoru na dječaka iz Samuelovog susjedstva Toma Blankenshipa, četiri godine starijeg dječaka od Samuela, kojega je upoznao za vrijeme odrastanja u Hannibalu. Njegova obitelj je bila siromašna, a njegov otac, radnik, bio je poznat kao gradski pijanac. Twain je u svojoj autobiografiji naveo da je u liku Huckleberryja Finna opisao Toma Blankenshipa točno onako kakav je doista i bio: neuk, zapušten, prljav i neishranjen, ali je imao dobro srce kao i svaki drugi dječak. Nakon izdavanja toga romana bilo je primjedbi da je napisan grubim i prostačkim jezikom - Twain ga je napisao na lokalnom narječju američkog Missourija gdje se odvija i radnja romana - a sredinom 20. st. bilo je i optužbi za rasizam pa je u nekim američkim državama bio izbačen iz školske lektire. No većina prosvjetnih djelatnika ipak je smatrala da roman zapravo kritizira rasizam, mentalitet ondašnjega američkog društva te alkoholizam, kao i način odgoja djece, poučavanja religije i školovanja.
Doživljaje Huckleberryja Finna Twain je počeo pisati odmah nakon objavljivanja Pustolovina Toma Sawyera 1876. godine. No bilo mu je potrebno desetak godina da ga konceptualizira i napiše, često ga je ostavljao po strani i pisao nešto drugo.
Početkom 1990. pronađen je izvorni rukopis Huckleberryja Finna. Nakon duže sudske borbe za pravo vlasništva, taj je rukopis kao i drugi do tada neobjavljeni materijali dodijeljen javnoj knjižnici Buffalo i Erie County, a 1996. god. objavljeno je revidirano izdanje Huckleberryja Finna uključujući i neobjavljene materijale.
E to izdanje bi Litterula voljela pročitati jer u mojoj knjižici koju sam spomenula na početku ovoga listića piše da je to skraćeno izdanje. Raspitat ću se u našoj knjižnici je li netko preveo to originalno izdanje na hrvatski, pa ću posuditi tu knjigu ako je imaju i pročitati - bilo bi idealno pročitati original napisan na tom lokalnom američkom govoru - da se malo prisjetim Hakovih pustolovina, Twainovog djetinjstva i njegovog Mississippija, i da vidim što je sve bilo iz tog najpoznatijeg Clemensovog romana izbačeno i o čemu je doista Mark Twain u tom satiričnom romanu pisao.
A zašto Litterula baš danas spominje Doživljaje Huckleberryja Finna?
Zato što je 30. XI. 1835. godine u gradiću Florida u američkoj državi Missouri rođen Samuel Langhorne Clemens, jedan od najvećih humorista u svjetskoj književnosti, poznatiji pod imenom Mark Twain.
Djetinjstvo je proveo na obali rijeke Mississippi, gdje tijekom ljetnih mjeseci na stričevoj farmi sluša crnačke priče i legende. Nakon očeve smrti napušta školu, uči tipografski zanat i radi kao naučnik u lokalnoj tiskari. Slagao je tiskarska slova za novinske članke, a pritom je uvijek pročitao i sve novosti.
U dobi od 18 godina odlazi na istok te radi u novinama u New York Cityju i Philadelphiji, gdje piše i svoje prve novinske članke. Kući se vraća 1857. god. i neko vrijeme radi kao peljar na brodu na rijeci Mississippi. No ubrzo počinje američki građanski rat i plovidba rijekom se prekida. Pridružuje se dragovoljcima Konfederacije no nakon dva tjedna odustaje i u potrazi za novim poslom u srpnju 1861. odlazi na Zapad k bratu Orionu. U nadi da će se obogatiti – zahvatila ga je "srebrna groznica" - u potrazi za srebrom putuje od Missourija do Nevade. Tu prvi put susreće američka urođenička plemena, a te doživljaje kasnije opisuje u kratkim pričama i knjigama.
Nakon neuspjele potrage za srebrnim rudama Samuel Clemens piše za novine Virginia City Territorial Enterprise, gdje prvi put rabi pseudonim Mark Twain. To je poznat poklič na rijeci Mississippi koji se izvikuje na brodu kad se mjeri dubina rijeke i procjenjuje njena plovnost. Taj izraz označava dubinu od 2 hvata, što je minimalna dubina za plovidbu rijekom.
Godine 1864., željan promjene, Clemens odlazi u San Francisco, gdje radi kao novinar u lokalnim novinama. Godine 1865. objavljuje u novinama kratku priču "Jim Smiley and His Jumping Frog" i postaje veoma popularan. Zapošljava se kao novinski izvjestitelj i drži predavanja širom zemlje.
U New York City stiže 1867., ukrcava se na parobrod za Europu i pet mjeseci obilazi Francusku, Italiju, Palestinu i druge zemlje. Twainovi putopisi, puni živopisnih opisa i sarkastičnih primjedbi "bez dlake na jeziku", naišli su na tako veliko odobravanje da su 1869. objavljeni u njegovoj prvoj knjizi The Innocents Abroad.
Po povratku u Ameriku 1870. god. oženio se s Oliviom Langdon - s njom živi u Buffalu i radi kao izdavač i pisac u dnevnim novinama Buffalo Express. Godine 1871. obitelj se seli u Hartford u državi Connecticut.
U idućih 17 godina Mark Twain je napisao svoja najpoznatija djela: The Adventures of Tom Sawyer (1876) i Life on the Mississippi (1883). Potom objavljuje i roman The Prince and the Pauper (1881) i A Connecticut Yankee in King Arthur's Court (1889) te vjerojatno najpoznatije djelo Adventures of Huckleberry Finn (1884).
Godine 1884. osniva vlastitu izdavačku kompaniju te objavljuje Osobne memoare američkog ratnog generala i predsjednika Granta, što mu donosi veliku dobit. Nakon toga je loše investirao te na koncu i bankrotirao. Stoga ponovno odlazi u Europu, održava brojna predavanja i otplaćuje dugove. Od 1891. do 1900. putuje s obitelji po cijelom svijetu i uočava kako europski moćnici izrabljuju slabije razvijene zemlje, što 1897. god.opisuje u knjizi Following the Equator.
Po povratku u Ameriku proglašava se antiimperijalistom i do kraja života obnaša dužnost podpredsjednika Antiimperijalističke lige. Njegova djela iz toga vremena, filozofski, socijalni i politički eseji, ispunjena su sve većim pesimizmom i gorčinom, a on sam je zaokupljen ljudskom okrutnošću, lakomošću i pohlepom, propituje ljudsku humanost i kritizira rasizam. U posljednjim godinama života je pisao manje, ali je često javno govorio o mnogim temama. Preminuo je u mjestu Stormfieldu 21. travnja 1910. god. u dobi od 74 godine. Clemens je prije smrti pisao autobiografiju, no nije ju uspio dovršiti; no ona je 1924. godine ipak objavljena.
Već za života Samuel Langhorne Clemens je svojim satiričnim romanima, predavanjima i živahnim duhom stekao svjetsku slavu; smatra se ocem američke književnosti. Pisao je o životu i ljudima s kraja 19. stoljeća te iznosio realističnu i romantičnu sliku društva koje se brzo mijenja, društva u kojem žive snažni i hrabri ljudi, ali i društva s mnogo mana i slabosti. On je prvi američki romanopisac izrastao neovisno o europskoj tradiciji, istaknuti je humorist svjetske književnosti, a 1907. godine primio je počasni doktorat Oxfordskog sveučilišta. Kretao se u najvišim krugovima pisaca, industrijalaca i europske aristokracije svoga vremena, bio je jedan od rijetkih prijatelja Nikole Tesle, a Ernest Hemingway i William Faulkner spominjali su ga kao nadahnuće za svoja književna djela.
Samuel Clemens, kao svaki dobar novinar, život je proveo promatrajući i opisujući svoju okolinu, a jednom zgodom je kazao: "Dobro je pretpostavljati, no mnogo je bolje saznati."
Post je objavljen 30.11.2021. u 09:39 sati.