Jutros mi je facebook kao jednu od uspomena (uz mali milijun slika windows wallpepera po kojem bauljah lani u ovi vrijeme u nadi da sve skupa neće trajati kakvih 12 godina) izbacio jedan status iz 2011 a koji bi super išao uz prošlu anketu.
Osobno mi je u to vrijeme išlo podosta šugavo na mnogim planovima i razmišljala sam često o tome sve skupa okončati.
No, kao što u onom starom vicu o bosanskom i švicarskom paklu u ovom prvom svaki dan dobiješ kantu govan ali jedan dan nema kante a drugi dan govana, tako i u ovoj priči...
Pruge nije bilo u blizini a i Karenjina mi je oduvijek išla nakurac, ono zbog nekog jebača se bacat pod vlak može samo neka patika iz ruskog klasičnog romana...
Mora ili jezera nije bilo u blizini, dobro, bila je rijeka ali Janja, ribara srarog kći mi je oduvijek išla nakurac, ono utopit se radi jednog seksa koji nije doveo do braka može samo neka patika iz domaće literature.
Cirkusa i trapeza nije bilo, ajde dobro, našao bi se kakav most za bungee jumping bez špage u blizini ali i Glorija mi je oduvijek išla nakurac svojom teatralnošću, ono, čuj, malo glumi majku Božju, malo je artistica na trapezu, malo za njom plaču cirkuške trobente, malo skupljaju u vreće ono što je od nje ostalo.
Popiti šaku kakve tableta jednostavno je prepičkasto kao i puštanje plins u garaži. A i nemam garaže.
Razrezati vene usralo bi tepih a i jadni oni koji bi to sve ribali kasnije.
Omča oko vrata tipičan je muški način napuštanja svijeta svojom voljom pa bezveze, a i grana bi mogla puknuti zbog neuspješe dijete.
Pištolja nemam a da ga imam vjerojatno bi ga u zadnji čas ipak radije uperila u nekog drugog.
I tako, hvala blogu (ili nažalost) još sam tu.
Ubila sam doduše virtualnu mene iz ondašnjih vremena, no i tu ima jedan problem.
Niko ne more ubiti samo Don Kišota.
I kojota.
Sretan vam prvi Advent pa ma kako šugav bio!
"Ubili su ga, jeli, moj Luigi?"
-"Ti si Bepina potpuno luda. A ko more ubiti Don Kišota?"