Dok sam na Pokuplju uz voćke uzgajala i povrće, ostajala sam tamo po nekoliko dana da obavim sve radove u vrtu i poberem sve što je dozrelo. A kad sam već bila na obali Kupe morala sam naći malo vremena i za vožnju čamcem, za kupanje u plićaku i sunčanje na pješčanim sprudovima. Kupa je tu čista i bistra, nema naselja ni kućica uz obalu, prava divljina. Možeš se u čamcu vozit satima a da nikoga ne sretneš.
A taj čamac u kojem plovimo na Kupi - to je šiklja tj. čiklja, tradicijski otvoreni čamac za prijevoz i ribolov na Savi, Dravi, Kupi i Dunavu. Na stranici Hrvatske tehničke enciklopedije čitam da je to čamac duljine 5 do 8 m, širine 1,5 do 2 m, visine 0,4 do 0,6 m, najvećega gaza oko 0,3 m, a namijenjen je prijevozu četiri, šest ili osam osoba. Trup joj je sastavljen od dna, dviju zrcalno simetričnih bočnih ploha, te ploha krmenoga i pramčanoga zrcala nagnutih prema van. Duž čamca se najčešće nalaze: krmena palubica ispod koje je uzgonski prostor i sprema, krmeni kokpit, nepomična klupa ispod koje je uzgonski prostor, pramčani kokpit, drvena klupa koja se može pomicati u središnjem dijelu pramčanoga kokpita, pramčana palubica ispod koje je uzgonski prostor.
Uokolo čiklje, nastavljajući se na oplatu zrcala i boka, može se izvesti jak kutijasti nosač (razma). Poriv joj je tradicionalno bio veslima, a danas je izvanbrodskim motorom postavljenim na krmenome zrcalu, snage 5 do 10 kW, iznimno do 25 kW, koji razvija brzinu 15 do 25 km/h. Čiklja je stabilna, lako se pokreće, ne zahtijeva mnogo materijala za gradnju i jednostavna je za izradbu. Nekad se rabilo isključivo drvo: jelove, borove ili hrastove daske, dok se danas najčešće koristi stakloplastika, aluminij ili čelik. Najviše se šikljom koriste ribolovci jer je pogodna za nasukavanje i udaranje u obalu.
Riječni čamci tradicionalnoga oblika od davnina su proizvod lokalnoga obrta. Od 1980. stakloplastične riječne čamce proizvodilo je poduzeće Privreda iz Petrinje, a proizvodnja takvih manjih plovila do danas se nastavila u više obrtničkih radionica.
Prema hrvatskom zakonodavstvu, čamac je plovilo namijenjeno za plovidbu unutarnjim plovnim putovima kojemu je duljina 2,5 do 20 m uz ukupnu snagu poriva veću od 5 kW, odn. plovilo kojemu je umnožak duljine, širine i gaza manji od 100 m3, odn. plovilo koje, uz posadu, prevozi manje od 12 putnika. Čamcem se ne smatraju plovila koja pripadaju drugomu plovilu u svrhu prikupljanja, spašavanja ili obavljanja radova, kanui, kajaci, gondole i pedaline, te plovila namijenjena isključivo za natjecanje.
Dok sam tražila pouzdane informacije o riječnim čamcima, naišla sam i na vijest da je u Letovaniću potkraj kolovoza ove godine, točnije u nedjelju 29. 08. 2021. g., po petnaesti put bila održana Tradicionalna Utrka kupskih čamaca Stari Brod – Letovanić. Utrka je duga 5,5 km, a odvija se u sklopu kulturno – turističke manifestaciji „Letovanić, selo pokraj Kupe“. U utrci kupskih čamaca sudjelovalo je 26 četveročlanih posada iz cijele Hrvatske, od Bjelovara do Ploča. Pobijedila je posada Stablina I., ovogodišnji pobjednici Maratona lađa na Neretvi - a ekipa Udruge Lađara Sisak na cilj je stigla treća. U kategoriji ženskih posada slavile su sisačke lađarice sa osvojenim 1. i 2. mjestom, dok su 3. mjesto osvojile Sparte iz Bjelovara. A kad smo već u Letovaniću, selu pokraj Kupe, onda bi bilo lijepo od nas da poslušamo i jednu pjesmu. A otpjevat će nam je najbolji Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske - Lado!
Šajda rajda oči plave selo pokraj Kup!
PS. Ako želite pogledati još pokoju fotografiju šiklji i čamaca koje sam kroz godine prikupila potražite ih na mom fotoblogu Moje fotografije.