Pogledaj me iza zrcala,
tamo spava moja duša,
neprimjetna je, tiha je,
zanemarena je.
Pronađi me tamo
gdje je najtamnije,
pokušaj razgovarati
sa mojom dušom
kad je najdelikatnija.
Pogledaj me i zamisli,
da iz bijelog leda
ne izvire plavo nebo,
već se to moja duša
u tvojim očima ogleda.
Pogledaj me
u ovoj kratkoj
mjeri vremena,
jer postoji nemir
koji zauzima
moj noćni svijet
i sve tamne kutke
ne može osvijetliti ništa,
osim tvog pogleda.
Pogledaj me u dušu,
jer ne skrivam
ni taj svijet ni sebe,
a svaki put kad zvijezde
zasjaju na nebu,
pomislim na tebe.
Pogledaj me u dušu,
nemirno sam natopljena
stihijskim željama za životom
i željna svakog momenta
kojeg mogu obojiti
nebeskom ljepotom.
napisano: 24.11.2021. u 12:45h iz moje 20. zbirke poezije "ZAŠTO BIJELI LJILJANI SANJAJU?"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-359-538-7
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.