Jutros:
- Ovo ti je nova odjeća, sve promijeni, nemoj ostaviti nešto prljavo na sebi - govorim ja ocu svome koji se sprema na cijepljenje.
Sat i nešto vremena, dva, poslije, on sjedi u prljavoj vesti.
- Tata, rekla sam ti da prljavo staviš u pranje, a čisto obučeš
- Ova mi je vesta topla, i nije prljava
- Prljava je, a i što će ti, imaš: potkošulju, košulju, prsluk, vestu i jaknu (jakna debela, više ona njega nosi nego on nju)
- Je, al' ova je topla - ne da se on, pa ja ponavljam - Al' imaš: potkošulju, košulju, prsluk, vestu i jaknu, zato da ti ne bude hladno, i ne treba ti ništa više (tu se moj glas već malo trese, pripravan da eksplodira)
- Aa štaaa faaliii ooovoooj...?
- Fali, ta nije 'za doktora' (tu ja sad malo značajno i prijeteće ušutim)... obuci ovu drugu, aj, daj mi tu da odnesem...
Gunđanje, pa onda ponovno - A ja nemam cipele, imam samo ove ljetne (cokule, ne znam ni otkud ih je izvukao)
- Imaš cipele, V ( ona druga V, ne ja) ti je prošle zime kupila nove s krznom
- Svašta, ja nji' nisam nikad vidio...
- Hajde, obuj se, trebaš krenuti
- Imam vremena, rano je
- Nemaš
- Imam još deset minuta
- Trebaš i doći tamo... hajde, susjed te čeka (susjedi ne daju da igdje sam ide, sami se uvijek ponude za pomoć)
- Nek' čeka!
I tako smo sad konačno, na jedvite jade gotovi. Skuhala mu čaj, dala upute za nedajbloženuspojave i kao bezbroj puta do sada rekla mu da se presvuče
- A zašto sad opet presvlačenje....???
- Zato što ti je to odjeća 'za doktora', nije za po doma.
- Pa šta fali, dobra je...
Idem mačku skuhati hrenovke... vjerujem da je i njemu već svega dosta
Post je objavljen 24.11.2021. u 16:42 sati.