ove godine imati ni pšenicu, ni svjećice na stolu, ni vjenčić na ulaznim vratima, niti ću, kititi mali plastični bor, niti ću imati sitne kolačiće. Imati ću obroke koje imam svaki dan zbog starijeg sina, nama nije potrebno šarenilo, niti nam je potrebno obilje jer nemamo se čemu radovati.
Osjećam da većini nije do ničega jer većina nema ništa kao što nemamo ni moj sin ni ja, do iza ponoći biti ću u mislima sa mojim mlađim sinom, gledati ćemo ja i Kiki njegove fotografije, poželjeti jedno drugom laku noć znajući da je negdje netko sretan
Post je objavljen 22.11.2021. u 21:36 sati.