Marketing
Inhalacija
Prošli tjedan muž ostao bez glasa.
Otišao doktoru.
Testirali ga za svaki slučaj.
Test negativan.
Dobio bolovanje i nikakve lijekove, samo neka se inhalira i za par dana bit će ko opran perwollom.
I tako...
Spremam ja njemu inhalacije 4 dana.
Ujutro.
Navečer.
Za vikend dvaput izmedju.
I onda odoh ja danas na posao.
I zove on mene da kako sam pripravi inhalaciju.
I kažem mu da uzme kremu bronhonešto (ne znam sad točno ime).
Objasnim gdje stoji krema.
Kažem (i ponovim još jedanput) da istisne 2 do 3 centimetra u padelicu i natoči vrele vode negdje do pola.
Promrmlja nešto u stilu da je našao kremu.
Prekine vezu.
Dvije minute kasnije...
Zvoni telefon.
Kaže on: Istisnuo sam cijelu jebenu tubu i to nije ni centimetar debelo!? Otkud tebi da treba stavit 3 cm?!
Kad me nije presjeklo.
Reko, sad u to samo dodaj vode i rastopit ćeš sve viruse i bakterije odavde do Bora Bore.
Ako ti ne otpandne nos.
A to i ne bi bilo tako loše.
Jer ti onda više ne treba inhalacija.
Pričam kolegi ovo s inhalacijom.
Kaže da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.
I fakat.
Tko bi nas nasmijavao u ova teška vremena da ga nema.
Gleda on jučer neki film na netflixu.
Jedan od onih kojima holivud ispunjava norme pojavljivanja crnih glumaca u ovogodišnjoj produkciji.
Pa je tako jedini bijelac u filmu kolega glavnog lika.
A taj je oženjen Hrvaticom i uči crnca da se na hrvatskom Shut up kaže začepi, žena ga tome naučila.
Dok tako lomi onaj crni glumac jezik pokušavajući izgovoriti "začepi", moja bolja polovica izjavi : "ovo me je sitilo na našu pokojnu babu i deda." (moje roditelje smo tako zvali otkako im se rodio unuk)
"Znan da je moja baba volela Boney M ali da su naši baba i ded bili črni nisam znala , asocijacije su ti baš jebene."
Smijemo se skupa.
Kaže mislio je nešto drugo, u filmu mala ima babu i deda kao što je naš sin imao.
Znam ja šta je on mislio ali opet najviše volimo sve okrenuti na zajebanciju.
Zamišljamo moje starce kako tamo negdje gore umiru od smijeha zamišljajući se ko črni Moro i njegova družica.
Posebno mamu.
Ona je znala imati slične provale pa smu ju zato prozvali Mirko S.Zlikowski, genijalac.
Nije nikakvo čudo da se s mojom boljom polovicom uvijek dobro slagala.
Koliko nam je puta popravila kakav sjeban dan svojim zajebancijama.
Fala, mama.
Smijeh i suze dva su kraja iste priče i ne isključuju jedno drugo.
Tako u zafrkanciji, kada se naših mrtvih prisjećamo uglavnom kroz anegdote kojih ima a ono barem jedna velika vrića ako ne i dvije, sjetih se riječi utjehe moje najdraže kolegice s posla.
Kad je to napisala jedna je rana bila friška a druga joj se ubrzo pridružila, no sada mi se čini da smo shvatili što je govorila.
Da se nada kako će tuga ubrzo prijeći u lijepe uspomene.
I stvarno.
Smrt je samo jedan trenutak a život sve ono prije i poslije nje.
Kada jednom konačno preskočimo onu od malena u nas usadjivanu slavensku opčinjenost smrću i tragedijom umjesto životom i svim onim radostima koje i najjebeniji njegov oblik ipak donosi, kad ispucamo sve one bombe, rašpe, livorvere ostaje nam uvijek dobra stara šaka suza, vrića smija.
Jer ča je život vengo pizdarija.
I zna bi govorit: Kad tad će se spojit
Polovice, bit jedno i imat puno dice
I svejedno dal si bogat, crn ili rogat
Ljubav spaja duše to je kozmička sloga
Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe
I kako god da mislija, volija il tija
Život je šaka suza, vrića smija
Post je objavljen 22.11.2021. u 21:07 sati.