Marketing
Grobnik
Toliko starine na jednom mjestu I to od davnina teško je I predočiti. Ratujemo I branimo, gradimo I gubimo, ljubimo I krvarimo I nikad nema onog stop da zaustavi barem na jedan kratak moment svo naše postojanje na ovoj zemlji na ovom tlu, još od dolazaka Slavena na ove prostore. Rim u kršćanstvo ,pa romanika I gotika I novi vijek ,novo doba uvijek se baš nekako, barem se tako čini, lome upravo na ovom malom dijelu planete kojeg zovemo Hrvatska. Ratnici I vitezi, plemstvo I aristokracija, pa novi neki likovi, buržoazija I suze cajki nad prolivenim mlijekom kojeg nismo nikad uspjeli pokupiti nego I dalje kappa I curi I teče kao slap. To se valjda zove povijest. Princeze u rasulu, poderane haljine ,pad monarhije I šeširići ukrašeni perjem kao da baš upravo ovdje imaju svoju najveću moć I snagu. Dvije od tih princeza kao da su odredile put tog nekog novog koraka puknutih guma I turista, prometnih nesreća I tunela koji nose kišu. Dale su dvije austrijanke – francuskinje sve u sklopu mira na prostorima ovim cestama svoja imena, ali nisu svojom ženskom rukom odredile I dale stil, nego kao da su još više posvadile I ono malo spokoja, pravo ženski ,tračerski, opako. Jozefina I Lujza putuju s nama starim cestama I novim asfaltom sve do kraja I još dalje I dalje…. Naplatne kućice I već nas s brda podozrivo, opominjući ,ali I dobrodošlo gleda grad. Pod njegovim zidovima vodila se bitka, pisale se tragedije ,a on od davna čeka svoje goste I pruža ruku smežuranu ,staru ruku I kao da nam govori dosta je ,stannite. Grobnik je to grad, čvrsti, pravi grad zidan od kamena u davna vremena I prije vinodolskog zakona stoji ovdje. Svjedočioj e I bježanju Bele IV pred Tatarima I vodio bitku protiv njih, malo niže ispod , na kojem se godinama održavaju motodromi, a nekada se to polje zvalo Jelensko, sam grad zvao se Zelengrad. Ogledalo zelenila kojeg nema u zidovima koji drže zaleđe I donekle mir gradu ispod njega, Rijeci. Brani I štiti, opominje I blagosljivlja, upravo kao što roditelj brani svoje dijete. Svoju je djecu on slao rano u škole, da nauče kako voljeti dom I kako voljeti svoje , pa nam tako dolazi podatak iz 17 st. kada je najmlađi kanonik bio I učitelj. 1678 godine biskupska naredba ovako glasi “ pomlaji ki bude kanonik, bude takajši školnik žakne vučil I dičicu”. NIje imao stalne nagrade, plaću, nego je dobivao nešto više hrane iz menze “ kako marljiviji dičici popašći se uslužiti”. Koliko su Grobničani voljeli školu I školovali dolazi nam I podatak da je u školu te godine upisano 300 djece,a moglo ih se primiti samo 70-tak. Prvi učitelj bio je kapelan Josip Škrobonja.
O njegovom starom imenu Jelengrad I nema puno spomena, već se predpostavlja se je ime Grobnik dobio od grobova, možda tatarskih , ali I tome nema uporišta u povijesti. Malo dalje od Grada iskopano je I “starih novaca, žarah s pepelom, grobnih svjetionicah” pa bi se I tome dalo pretpostaviti da je sve ovo poteklo iz rimskog doba, no kako je sve raznešeno ili pobacano nemamo pravu potvrdu.
Pavao Vitezović u svojoj “ Kronici aliti spoemnu svega svieta vikov” tiskanoj u Zagrebu 1696 piše :
1235 godine Bela sin Andrašev kralj ugerske posta. U vreme ovega kralja ves ugerski orsag od Tatarov požgan I porobljen be, da I sam kralj pobeže med otoke morske ,ali pomoćju vitezov rodianskih I knezov Frankapanov od Veje (Krka) opet vu ugersku zemlju dopeljan be. 1241 Senjani veliku vernu službu I jakost iskazahu proti kralju Beli ki udriše na Tatare u grobničkom polju I pobiše ih oko 50 I 6 tisuć ,I od one dobe grobničko polje ni današnji dan ničim ne rodi”. Iz 1702 godine Vitezović I ovako kazuje u svom djelu “Plorantis Croatie etc”
“ Ad Grobnik ( Castrum et Vinosa in valle, sepulchri. Forma illi nomen dedit hoc ),est campus ,in isto
Millia caesa olim sunt Quinquanta Getarum. Sennonidum dextra pro Regis Belae Salute”
Prvi puta javlja se ipak jasno u 1449 godini u rukama Stjepana II Frankopana,a u njegovo ime vladahu gradom podknežini. 1550 godine dolazi u ruke njegove sestre Katarine a s njom I u ruke Zrinskih.
Kao I svi ti naši gradovi mijenja mnoge vlasnike. Pravi je frankopanski grad, sazidan u obliku trokuta, učvršćen kulama I polukulama, opasan jakim zidom, pojačanim jednom kulom I trima polukružnima.
U 19 stoljeću kupuju ga oni Turn und Taxis (Tasso el Toro) koji I dan danas polažu na njega pravo posjedovanja. Uređuje se pomalo, skromno, ali ipak se pazi da njegovi zidi nikad ne padnu ,ne uruše I da zauvijek čuvaju Grad, Rijeku I svoju čakavštinu, koja je na Grobniku ipak posebnija od svih ostalih.
Krenete prema gradu, fulate cestu kao ja , parkirate pod zidom I onda vas stepenice dovedu do vrha, skojeg puca pogled u svijet.
Grobnik I ja se volimo javno.
Post je objavljen 21.11.2021. u 10:48 sati.