Primi me za ruku, prinese usnama i poljubi je. Nježno me zagrli i ljubi čelo.
- Još samo par dana, kaže mi.
Sinoć sam zaspala u njegovom naručju, dok mi je mazio i češkao leđa.
Kako je to lijep osjećaj! Osjećam sigurnost u njegovom zagrljaju. I mirna sam. I zadovoljna. I najradije bih da u takvim trenucima vrijeme stane.
U izolaciji smo, oboje s coronom. Srećom, simptomi nisu jaki, tek gubitak mirisa i okusa, šmrcanje i kihanje, malo glavobolje i, on, malo temperature.
Kako funkcioniramo danima zatvoreni jedno s drugim? Jako dobro.
Ona koja ludi, jer ne može nikud, sam ja. On je taj koji smiruje moje negodovanje i nervozu.
Pregledali smo Netflix uzduž i poprijeko, držeći se za ruke. Puno bili jedno drugome u naručju, ugađali si i smijali se.
Ne mogu biti loše volje kad mi kaže:
- Dođi da te zagrlim, my love ...
Post je objavljen 20.11.2021. u 11:17 sati.