.. pas.
Skroman, neustrašiv, vjeran, mazan, pravi četveronožni prijatelj...
Jutros ispijam kavu,. .bilo je oko 8 sati, . Netko lagano zvoni na vratima...
Dignem se da vidim tko je u ta doba,..
Jedan radnik što radi kod susjeda..
-Jutro,.. kaže..
-'bro jutro, velim..!?
-Jel vaš jedan crni pas?
-.. jee, zašto?!.. Imam i bijelog i crnog...
-pa, jedan sa malo sivom bradom,.. Kaže..
-eno ga na cesti, udaren.. Još daje znake života...
Otrčah u šlapama... Leži.. Smrskan mu zadnji kraj, i noge.. Viri mu kost..
Vidim, neće dugo... Bit će da je čekao da ga netko iz kuće vidi..
Poslijednji put.
Uzeh ga u naručuje, nije ni stenjao više.. Tek što ga polegnuh u garažu na tepih, gdje inače leži... Izdahnuo je još jednom i ukočenog pogleda, zauvijek me pozdravio...
Šta sad?, da zovem suprugu na posao.. Tad bi ju tek uzrujao, još ako je na kasi mogla bi zabrljat račune..
Progutah gorku knedlu, a suze mi krenu same niz obraz...
Imao je 17 pasjih godina, uvijek slobodan, uvijek nas živahno dočekivao sa posla ili s puta..
Kuću nije napuštao...
Ali imao je gadnu manu...
Trčao bi za autima i zaletao se u njih..
To ga je sad koštalo života!
Zbogom, Roky...
moj vjerni psu!
Post je objavljen 19.11.2021. u 17:49 sati.