Pod ljubičastim nebom narančast mjesec
I tvoja tamna prekrasna koža koju poznajem
Planine uokviruju ti lice
al' sva tvoja sirovost
Ne može me zavarati,
tako se ti samo braniš
Imaš male šiljate uši i lažeš čim zineš, iz zabave
No uzalud pokušaj da me otjeraš
ja te vidim kao dijete tek rođeno, kao psa,
kao ženu koju sam voljela
tumarajući pijano ulicama ili od alkohola
padajući u nesvijest
u mom malom ateljeu preuređenom u stan
Na mansardi
Gdje smo se voljeli,
gdje su nam
vruće se papilare jagodica ispreplele
u ljubavnom grču
Retušom pretočile
Upile jedne u drugu
Zauvijek
I ja
u ovom životu vidim da me više ne voliš
I ljušti mi se ljubičasto nebo i ostaju mi ispucali nokti
Od pokušaja da dohvatim taj mjesec
Da još jednom
Osvijetli tvoju prekrasnu kožu
Da te vidim golog onkraj surovih planina
Da otrgnem od tebe
svoje papilare sebi
Zauvijek
I ti znaš da zagledan u daljinu
zaboravljaš me
Ali ne znaš kako se to točno
kaže
Protutnje oblaci u grimizu ko nebeska kočija
Znaš kako se u filmovima prikazuje Vrijeme
Rascvate se purpurna ruža zorom
Umjesto tebe pojavi se netko
Doista nježan i drag
Pomilujem ga i zaspim
Sanjajuć tebe
Sanjajuć da si ti
Jer možda si sve to
Ti