Marketing
Budim se...
poezijom se kazuje neiskazivo...
Branko Miljković, njegova pjesma "Uzalud je budim"
je bila nadahnuće mnogim mojim davno napisanm stihovima...
izostavih uzaludnost...
Budim se
zbog sunca koje objavljuje svitanje,
zbog osmijeha neba,
zbog mirisa i okusa kave,
zbog ljepote naših razgovora.
Budim se i zovem te,
krenimo bosonogi do kraja svijeta,
dotaknimo rosu na vlatima trave,
te nježne darove naših praskozorja.
Budim se
zbog sebe, zbog tebe,
zbog ljudi koji bezimeni prolaze ulicom,
zbog trgova na kojima slušamo tišinu,
zbog parkova u kojima pjevaju ptice,
zbog istine u srcu,
zbog sreće u očima,
zbog kamenih spomenika,
zbog prerano zaspalih prijatelja.
Otvaraju se vrata vremena,
bude se sjećanja,
titra nježna moć pamćenja,
gradi mostove pod kojima se budimo.
Budimo se s obećanjem na usnama,
hrabro ćemo hodati pustinjom zbilje,
slijediti vrtloge pješčanih oluja
i u svakom zrncu pjeska
zrcaliti samo ljubav!
Dijana Jelčić
Post je objavljen 13.11.2021. u 09:09 sati.