Obrnuta psihologija je tehnika koja uključuje tvrdnju o vjerovanju ili ponašanju koje je suprotno željenom, s očekivanjem da će ovaj pristup potaknuti subjekt uvjeravanja da učini ono što se zapravo želi. Ova se tehnika oslanja na psihološki fenomen reaktancije, u kojem osoba ima negativnu emocionalnu reakciju na nagovor i na taj način bira opciju protiv koje se zagovara. To može posebno dobro djelovati na osobu koja je otporna po prirodi, dok izravni zahtjevi najbolje djeluju na ljude koji su u skladu. Onaj kojim se manipulira obično nije svjestan što se zapravo događa. Wikipedia
Nisam sigurna koliko je ova tehnika ispravna, no ipak sam joj i sama znala više puta pribjeći... kada su djeca bila u pitanju... i to kao rješenju u situaciji koja je zahtijevala brzu reakciju, nikada kao unaprijed smišljenom planu za ostvarivanje svojih ciljeva.
Primjećujem da postoje ljudi na koje bi obrnuta psihologija također jako dobro djelovala. S mojim ocem bi, recimo, čuda činila :D... no, kad su odrasli u pitanju, na takvo nešto mi se teško prisiliti čak i u ranije spomenutim situacijama gdje je ključna brza reakcija. Apel na razum (ponekad čak kad to i nije baš razumno :D) je uvijek moja prva opcija.
Među djecom
Susan Fowler, autorica piše "Pazite da takvi strategije [obrnute psihologije] mogu se vratiti. Djeca mogu osjetiti manipulaciju na kilometar daleko. " Umjesto toga, preporučuje vođenje primjera.
Profesor psihologije John Gottman savjetuje da se obrnuta psihologija ne koristi kod tinejdžera, uz pretpostavku da će se pobuniti, navodeći da su "takve strategije zbunjujuće, manipulativne, nepošteni i rijetko rade ".
Obrnuta psihologija često se koristi kod djece zbog njihove velike tendencije da odgovore s reaktancijom , željom za povratom ugrožene slobode akcijski. Neki roditelji smatraju da je najbolja strategija ponekad "obrnuta psihologija": reći djeci da ostanu u kući kad zaista želite da izađu vani i igraju se. Međutim, postavljana su pitanja o takvom pristupu kada je on više nego samo instrumentalan, u smislu da "obrnuta psihologija podrazumijeva pametnu manipulaciju djetetom koje se loše ponaša" i ništa više.
U psihoterapiji
Usko povezana s reverznom psihologijom u psihoterapiji je tehnika "Paradoksalne intervencije .... Ova tehnika također se naziva" propisivanje simptoma "i" protusugestija ". Terapeut terapira svoju poruku tako da otpor tome promiče promjene.
Takve intervencije "mogu imati sličan utjecaj kao humor u pomaganju klijentima da svoje probleme postave u novom svjetlu .... idući uz, a ne protiv otpora klijenta, terapeut čini ponašanje manje atraktivnim ". To se naziva reframing. To znači pretvarati se da se slažete s mislima i uvjerenjima klijenata; da ih naglas potvrde kako bi i sami klijenti shvatili svoju pogrešivost.
U izlascima
Neki ljudi više cijene stvari ili ljude više ako su im te stvari ili ljudi nedostupni ili se pretvaraju da su nedostupni: žele ono što ne mogu imati. Međutim, emocionalna nedostupnost partneru naštetit će zdravlju dugotrajne romantične veze.
Paradoksalni marketing
"U svijetu u kojem se očekuje da sve stvari trebaju biti dostupne. . manje dostupnost "pojavila se kao nova prodajna točka:" sudjelovanjem u tako ograničenom protu-marketinškom triku marka je osvojila pohvale ". Rezultat može biti "ono što Japanci zovu tajna marka ... nema redovnih prodajnih mjesta, nema kataloga, nema web prisutnosti, osim nekoliko tajnih spominjanja ... ljudima se sviđa jer je gotovo nemoguće pronaći ". Takav primjer marke je Cayce Pollard "The Gabriel Hounds".
Adorno i Horkheimer
Theodor Adorno i Max Horkheimer karakterizirani učinak kulturne industrije kao "obrnuta psihoanaliza". Njihova analiza započela je s dijalektikom koja je djelovala u Njemačkoj kad su nasljednici romantičarskog pokreta postali tragači za "Snagom kroz radost", da bi njihov pokret bio kooptiran kombinacijom masovnih medija i nacionalsocijalizam . Suvremeni primjer započinje procvatom "kondicije i trčanja" u Sjedinjenim Državama 1970-ih. "Trkačka pomama" na Bostonskom maratonu i u Kaliforniji, dijalektički, bila je teza da ne treba biti "Rocky" u znojnoj teretani da bi bio fizički spreman, a da je prihvaćanje tijela ključno za učinkovit aerobni trening. Kulturna industrija odgovorila je na tezu velikim reklamnim kampanjama Calvina Kleina i drugih, koristeći slike na kojima su prikazani izuzetno tonirani modeli. Ljudi su se uspoređivali s ovim modelima, što je stvaralo osjećaj konkurencije, a mnogi srednjoškolci izbjegavaju trčati zbog nastalog tjelesnog srama.
industrija kulture masovno proizvodi standardizirani materijal. To ne bi bilo opasno da je materijal besmislen, ali često nudi i jača ideale i norme koji predstavljaju impliciranu kritiku onih koji se ne uspiju podudarati. Empirijske studije pokazuju da proizvodi masovne kulture mogu smanjiti samopouzdanje i samopoštovanje te izazvati poniženje muškaraca i žena čije posebne karakteristike izlaze iz okvira normaliziranog izgleda, ponašanja, religije, etničke pripadnosti itd. Slično tome, često oglašavanje nastoji stvoriti potrebu za kupnjom pokazujući razlike između stvarnih i idealnih situacija. Namjera je obično potaknuti nezadovoljstvo sadašnjom situacijom i potaknuti očekivanja zadovoljstva kupnjom proizvoda koji će stvarnu stvarnost pretvoriti u idealiziranu stvarnost. Stoga, ako vršnjačka grupa kupuje, svi oni koji si ne mogu priuštiti proizvode osjećat će dodatnu nesreću i frustraciju dok se na kraju ne pridruže grupi. Dakle, ponekad postupak zagovaranja jednog ishoda namjerava proizvesti suprotan ishod kao motivacija za kupnju.
Međutim, najčešće su uzrok i posljedice neželjeni. Marksistička logika primijenjena na kulturu ukazuje da je ona sama po sebi dijalektika u kojoj opadajuća marža i sve veći troškovi čine investitore tjeskobnim zbog "sigurnih stvari". Ponavljanje dobitnih formula i stereotipizacija stvaraju proizvode s najmanjim zajedničkim nazivnikom s najnižim troškovima. No, što je ulaz manje kreativan, to je vjerojatnije da će uloge biti postavljene na načine koji se podudaraju, umjesto da izazivaju, uobičajene predrasude koje mogu nenamjerno (ili sasvim namjerno) naštetiti uvažavanju onih u marginaliziranim skupinama.
U popularnoj kulturi
Stereotipni znak za šalu koji poziva korisnika da je ne pritiska
Klasični primjeri obrnute psihologije u popularnoj kulturi uključuju veliki, svijetlocrveni gumb sa znakom pokraj njega govoreći "Ne forsiraj", ili natpis "Skoči na vlastiti rizik".
Brojni su primjeri obrnute psihologije u fikciji, kinematografima i crtanim filmovima , uključujući Julius Caesar Williama Shakespearea, gdje Mark Antony koristi obrnutu psihologiju kako bi natjerali građane da izazovu nerede. Mark Antony pretvara se da se priklonio Brutu komplimentirajući njegova djela koja su dovela do Cezarovog ubojstva, istodobno potičući bijes gomile.
U jednom od Joela Chandlera Harrisa ' s Čika Remus priče, Br'er Rabbit pobjegao je od Br'er Fox više puta moleći "Molim te, Br'er Fox, nemoj me bacati taj briar ". "Lisica je to učinila, što je zecu omogućilo bijeg: Zec je koristio 'obrnutu psihologiju' da bi nadmudrio Lisicu."
U Edgar Allan Poe 'The Cask of Amontillado , Montresor koristi obrnutu psihologiju da nagovori Fortunata da uđe u njegove trezore. Kaže da je Fortunato preumoran i da bi se trebao malo odmoriti te da bi trebao naći nekoga drugog tko bi mu pomogao s problemom kušanja vina. Montresor je znao da se Fortunato neće složiti i inzistirao je na ulasku u trezor, vodeći ga u smrt neoštećenjem .
Švedski izmišljeni lik Alfie Atkins koristi obrnutu psihologiju u dječjoj knjizi Ti ' ti si lukav, Alfie Atkins! iz 1977. Pretjeruje u vlastitom djetinjstvu kako bi uvjerio svoje starije rođake da sjednu za odrasli stol.
U filmu Tko je uramio zeca Rogera iz 1988, Eddie Valiant, kako bi spasio Rogera od pogubljenja od strane suca Dooma, prevari ga da popije liker (što Roger je alergičan na) korištenjem obrnute psihologije.
U 1992. Disneyevom filmu Aladdin , naslovni lik, oslobađajući Duha iz lampe, koristi obrnutu psihologiju da prevari Duha da ga oslobodi iz Špilje Čudesa, bez korištenja jedne od njegove 3 želje da to učine. Wikipedia
Kakva su vaša iskustva s ovom tehnikom... na što obično 'padate', i na što 'padaju' drugi pod vašim utjecajem?