U nekoj dalekoj budućnosti moje bliske prošlosti nalazim se u ekstazi sadašnjosti i bez moći se opijam vatrom koja spava u srcu lutajući svojim dalekim snovima.
slika: digital art
Znam, da se teško otvara ovo moje tamno srce prepuno nedolazaka jutarnjeg sna i prepuno dolazaka noćnih nemira.
slika: Consuelo Parra digital art
Na dnu moje duše kao da je pustinja nacrtala svoje najljepše dine i kao da sam srela moju smrt, tu prelijepu neman koja bez milosti oduzima dah po dah mog života.
slika: digital art
Još uvijek zalutam na osamljena mjesta moje podsvijesti gdje više nitko ne zalazi pa ni sam Bog se ne usuđuje tamo spustiti svoj pogled, jer prodiranjem u taj ponor tame znam, da se više ne vraćam ni od sebe same.
slika: digital art
Je li moguće ostati u toj najosamljenijoj duši i biti ono što sam uvijek bila: prazan list papira, neispisana životna stranica i nečija usputna životna stanica?
slika: digital art
Je li moguće bez ikakve moći uzeti vatru tuge i zapaliti je na tamnom Nebu pa nek’ izgori kao što je i ova duša već odavno prošla pakao najgori?
Je li moguće?
nnapisano: 07.11.2021. u 20:25h iz moje 20. zbirke poezije "ZAŠTO BIJELI LJILJANI SANJAJU?"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-359-538-7
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.