Marketing
Još uvijek pamtim...
Promatrala sam Chagallove slike, zamišljala srcem odapet let... jer znala sam da postojiš, stajao si u uspomenama, pričinjalo mi se da si u moje grudi nekom nadnaravnom silom stavio svoje srce i kazivao stihove tvoje pjesme...
Ispričat cu ti jednu davnu priču
u tom ce mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza
i nešto malo izmrvljena bola
i čudna, čudna poezija kapi.
Dlanovi neba padaju sve niže
a sve su, sve su jači zagrljaji kiše
i stara pjesma starih oceana
i čudna, čudna poezija kiše.
Susreli smo se na pustopoljini nepostojanja, na suhoj, neplodnoj zemlji tugaljivih plodova svjesnosti. Bio si bjegunac na stazi traganja, bila sam bjegunica na putevima ka izvorištu ljepote. Bili smo osuđenici na život bez života, na tumaranje pustinjom usahlih cvijetova. Zatomljavali smo potencijale da ne proplaču gorčinom, tihovali smo na obrocima sutona čekajući uskrsnuće sna. A onda se dogodilo čudo...
Izronio si iz oceana sna,
kazivao poeziju suza,
sa dna srca otrgnuo cvjetove boli,
životu darovao nestvarnu stvarnost,
ples svjetlosti i sjena,
igru dana i noći.
Mjesec je zasjao iskričavim srebrom otkrivajući tajnovite staze ka vječnosti. Lazur Svemira se prosuo nad trenutkom susreta.
Još uvijek pamtim taj tren preobražavanja, titraj zjenice vremena u kojem se zaustavih u tvom pogledu i vidjeh rađanje jedne drugačije mene.
Pamtim ljepotu sutonske zvjezde i njenu metamorfozu u zvijezdu jutrenja i stiliziran Cesarićev stih...
mala kavana, trperenje sunca
i stol u kutu za dvoje...
pa ja te ljubim,
zbilja te ljubim,
milo jedino moje...
A onda je zavladala tišina. Utonuli smo u ljepotu jedne, jedine i velike istine.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 08.11.2021. u 10:10 sati.