Noći su hladne i tihe pa duge večernje šetnje kao bijeg od loših vijesti svijeta postaju već pomalo naporne i teške. Blaga ugoda topline doma nadvladava slabašnu želju za kretanjem i udisanjem svježeg zraka pod zvijezdama. Noćna su neba sada često zastrta brzim i teškim oblacima što prelaze preko naših glava; sjene su duge i sasvim nejasne u prvim naletima magle i vlage, a buku snažnih mašina što urlaju dalekim prometnicama odlazeći u mrak donosi huk prvih ledenih vjetrova.
Noći su duge. Noći su snažne. Noći su sada već pijane od moći; teške i zamorne, pa u njima, odlazeći u krevet, čuješ šuštanje posljednjeg lišća u krošnji trešnje pod prozorom. Knjige su poznato i pravo utočište od nemira dana što je iza nas: utjeha i smiraj od siline zala i bijesa što se prostiru vremenom od jutra do mraka i poput plima nadiru potopiti područja spokoja i punine koja se brane. Utvrde valja obnoviti; zidine učvrstiti; opkope produbiti. Blago ušima što ih zakrivaju da ne čuju zlo, misao je s kojom se napušta budnost.
Prvi san otima kapke i savladava umorno tijelo povlačeći ga u blažen, skutren položaj na boku. Proći će tako još sat, ili dva, ili čak i koji više, dok u mraku polusan nježno ne prene dodir vrućih bedara, ubrzano disanje i predan zagrljaj.
S tim zanosnim mirisom sigurnosti i spokoja na koncu - stići će i jutro.