MAGLE U MOM SJEĆANJU
Jutro, magla prekriva vrt i samo se najbliža stabla vide, a ostala su kao izgubljene ptice na horizontu. Slika me ta osvaja sve više pa ostajem u mislima o nekim jesenima koje sam ostavila davno, tamo u selu mom Slavonskom. Magle su donosile sitne rosne kapi, nevidljive oku, ali sve je bilo s njima pokriveno čekajući sunca trak. Kao i jutros, s druge strane prozora bila je prostrta koprena i mogla sam zamišljati čarobnu šumu i dvorac i sebe u toj šumi. Mogla sam se izgubiti i ushitom sreće šetati zamišljenim dvorcem jer kućica moja rodna bješe premala, u njoj se nije imalo kuda sakriti kada bi me sanjarenje obuzelo. Sva bi moja sanjarenja i lutanja zamišljenim dvorcima prekidao glas koji u realnost vraća mene i jutro. Nisam tada znala da sve mogu zapisati, nisam tada riječima bila ispunjena, samo slikama, a danas vraćam slike i riječi dodajem kako mi jutarnji pogled ne bi nestao. Jutro je maglom pokriveno, čeka sunca trak da posuši rosu i osmjeh danu podari. Smiješim se jer čarobne su šume dvorci moji izmaštani još u mom sjećanju živi.
24.11.2013.
gitara za užitak
Post je objavljen 06.11.2021. u 15:58 sati.