Knedle, promocija knjige i kazališna predstava...Točno tim redom :))))
Danas sam probala odlične knedle u Verano Caffe-u!
Dočekala me odlična nova ponuda knedli, a obećali su da će se ravnati željama svojih gostiju, te dodavati i još neke nove okuse...
Odlučila sam se za Nutellu:
Nuttela je odlična, malo teža - jer je punjenje puno čokolade, ali tijesto je odlično napravljeno i zaista se isplati kušati.
Druga knedla je Raffaelo:
Savršeno!
Promocija knjige: u petak, 05. studenog, s početkom u 18. sati u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović" održana je promocija knjige: "Sladoledar" finske spisateljice Katri Lipson, a u skopu književnog festivala "Europea", na kojem se predstavljaju najbolji europski autori. Izdavač knjige je Naklada "Ljevak", koja opasno uzima primat kada se radi o najboljim europskim piscima i njihovim knjigama. "Sladoledar" je dobio nagradu Europske unije za književnost.
Na predstavljanju knjige su sudjelovale književna kritičarka Marija Ott Franolić i moderatorica Ana Fazekaš, koja je postavljala pitanja o tome kako je djelo zapravo nastalo, zbog čega je napisano i na taj način zaokruživala sliku o samom djelu. Bravo za obje, bile su fenomenalne!
O autorici: Katri Lipson, rođena 1965. godine u Helsinkiju, finska je spisateljica . Studirala je medicinu na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj, gdje je diplomirala 1993. godine. Od tada radi kao liječnica u Švedskoj, Skandinaviji i Africi. Njezin drugi roman "Sladoledar" (2012.) 2013. godine osvojio je nagradu Europske unije za književnost.
O prevoditelju: Boris Vidović (1961.) književni je prevoditelj. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na sveučilištu u Zagrebu, i magistrirao književnost na sveučilištu u Helsinkiju. S finskog je preveo više od deset knjiga. Član je hrvatskog društva prevoditelja. Trenutno živi u Helsinkiju.
Sada znate, zašto je ova promocija posebna za mene. Autorica je liječnica kao moja mama, prevoditelj je diplomirao komparativnu i filozofiju kao i ja.
A tek tema knjige...:)))) "Sladoledar" je šarmantna priča, koja se uglavnom odvija u Čehoslovačkoj četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, ali se proteže do današnjih dana...Dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata filmska ekipa snima film. Redatelj tvrdi da je scenariji u njegovoj glavi...S vremenom se gubi pojam što je zapravo "stvarnost", a što "film"...Počinje isprepletanje, i teško je razgraničiti stvarnost od fikcije...
Spominju se i povijesni događaji, poput spomenika Janu Palachu (studentu koji se zbog protesta što su ruski vojnici okupirali Čehoslovačku 1969. spalio i time postao živi simbol borbe za slobodu dva naroda - i češkog i slovačkog). Autorica se prisjetila i nekih svojih trauma, koja je zadobila kao mala djevojčica, kada je sa roditeljima, nespremna, posjetila Auschwitz. Možda je i to razlog, zbog čega je ova knjiga nastala. (Uvijek tvrdim da je pisanje i čitanje na pravi način - ljekovito!).....Inače, knjiga je nastajala dok je autorica bila na studijskom boravku (studiji medicine) u tadašnjoj Čehoslovačkoj, i kako je sama rekla, riječi su odjednom potekle iz nje....
Vrijedno čitanja i razmišljanja nad pročitanim.....Grad Olomouc je također bitan, jer mu se svi likovi vraćaju. A zapravo - autorica je u Olomoucu bila na liječničkoj praksi.....Kako je sve u životu povezano!
Marija Ott Franolić i Katri Lipson
Katri Lipson i Ana Fazekaš
Ja sam emotivno kupljena!
Kazalište: "Mala scena" (joj, nisam bila od Vitomirinog odlaska u Kinu! Pozvala me moja draga prijateljica Andrea Divić, i zahvaljujem na divnom pozivu i preporuci!
Evo nas dvije!:)))
"Ljubavno pismo ili ljubav koja se nije dogodila. Još." nagrađivana je monodrama i autorski projekt Eugena Stjepana Višića. Ovaj poetski i autorefleksivni kolaž propitkuje vječno i univerzalno pitanje ljubavi. Monodrama mladog glumca nastala je u produkciji Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Igra: Eugen Stjepan Višić
Redateljica: Kristina Grubiša
Inspirirano poezijom: Pabla Nerude, Jacquesa Preverta, Charlesa Bukowskog...
Eugen Stjepan Višić (24-godišnji Dalmatinac) osvojio je nagradu na 1. Zagrebačkom festivalu monodrame. Zasluženo! Oličan u scenskom pokretu, govoru tijela, izvedbi...Meni je samo malo zasmetao - govor. Ono umjetničko bilo je obojano dalmatisnkim štihom, ali i osjetnim naglaskom.....To me jedino maaalo zasmetalo...No, mladi gospodin je na početkun svoga puta - i odlično ga je započeo.