Marketing
Voljela bih da si mogao čuti...
Pretužna sam zbog puno razloga... ali kako je život pun nekih odluka koje donosimo, tako sam i ja odlučila sačuvati na ovom našem vječnom spomenaru, na ovoj vremenskoj kapsuli.. samo tople i dobre trenutke.. Jedan od onih koje bih voljela da si mogao vidjeti i čuti od nekuda Silvio, je bio kada ti je Tina čitala svoja sjećanja na tebe.
Sprovod je bio tih, dostojanstven i baš onako kako to zadnji ispraćaj drage nam osobe i treba biti.... Uz naravno puno suza.. jer je posebno teško kada se odlazi prije vremena.. i "preko reda".
Uz tihe, ali snažne glasove pjevača koji su započeli cijelu ceremoniju s pjesmom: "Otišao si s mirisima jutra..", zatim vrlo dirljivog govora direktora firme u kojoj si radio... Tina je odjednom shvatila da je govor bio o tebi ali u tom dijelu tvog života.. posao, kolege, firma... te je u trenutku odlučila da želi reći nešto o tebi kao osobi i kao tati.
Iznenadila me jer nisam znala da će to napraviti. Malo je reći da me to slomilo do kraja.
Njeno pismo, neka ti stoji ovdje za vječnost:
"Djeca su najiskrenija bića, a kako bih te najbolje opisala, pročitat ću dijelove tvojih pisama koje si kao dječak slao majci koja je radila vani.
Budući da si volio simboliku, prvo pismo iz kojeg prepisujem tvoje riječi je napisano na današnji datum:
3. studenog 1974.
- Draga mama,
u školi je sve po starom. Odlično učim. Žao mi je što si bolesna, no sve će biti u redu. Kod nas je sunce. To već traje tri dana. Inače je kiša. Ja puno čitam, a još više se igram, ali i dosta učim. Imam dosta zadaća. No one su lake. Tako je svaki dan. Sada gledam televiziju i pomalo učim. Znaš, meni se baš ne piše jer puno kašljem no to nije važno jer ipak, ako mogu puno trčati, mogu i puno pisati. Za sada toliko.
18. listopada 1974.
- Ja se sada igram. Igram šah. Oprosti što pišem tako grdo, imamo puno zadaće, ali sam uspio uhvatiti malo vremena da napišem pismo. Puno čitam. Sada slušam radio.
18. ožujka 1974.
- Ja sam inače dobro. Nabijam loptu. Nedjeljom i subotom učim, igram se i slušam nogometne prijenose. Navijam za Dinamo. Dinamo je u jesenskom dijelu prvi, a u drugom deveti. Znam cijeli sastav, a to su.....
**************************************************************************************************************************
Ova si pisma pisao sa deset godina, ali iz njih je već sve jasno. Volio si puno čitati, pamtim silne knjige pored tvojeg kreveta jer si ih čitao nekoliko paralelno. O svemu si pokazivao interes i što si god pročitao si mi prepričavao kao priče za laku noć. Od Svemira, svjetskih ratova, filmova do nogometa. Malo je sastava koje nisi znao nabrojati od sedamdesetih do danas. Malo je i Juventusovih utakmica koje si propustio. Čitao si i novine na talijanskom jer su naši nedovoljno pisali o tvom klubu.
Falit će mi slušati te.
Govorio si kako ti je najljepše razdoblje života bilo kada si čuvao seku i mene preko ljetnih praznika. Kad smo se vozili po gradu, slušali kazete u autu, šetali po parkovima, jeli pizzu na Britancu. Cijele smo se dane samo smijali i zezali. Učio si nas voziti bicikl, citirao pjesme Azre, igrao s nama memory.
Sada ponovo čuvaš seku.
Zadnju večer si me zagrlio i rekao: "Tina, nemoj plakati. Mi smo borci."
Ne znam što se dogodilo sljedeće jutro, ali ja ću se i dalje boriti. Mama i ja ćemo se boriti.
Pamtim svaki savjet, svaku pouku, svaku tvoju mudru izreku. Osobe žive sve dok žive oni koji ih spominju i koji ih se sjećaju. Vas dvoje će te zato još dugo živjeti.
Volim vas i nedostajete mi oboje."
Post je objavljen 04.11.2021. u 21:12 sati.