Odsustvo
Ti si sad tih kao odsustvo
Nema te kao što nešto uvijek nedostaje
Nedostaje mi nešto gdje me nigdje takvoga nema
To bi je još više činilo nestvarnih od ovoga ovdje
prisutnog.
Kada bih progurao svoje prve redove
Uredu je biti negdje na sredini
To na neki način čini središnji događaj
Čini prevagu kao popucali šavovi po sredini.
Ti si sada tiho odsustvo
To je nekada bilo eksviranje sa časova u kafe: "Aleja"
Ne kažem ni sada da si predaleko
Stvarav si kao knjiga Relane priče o Alenu i nerealnim pričama o njemu
Samo je nestvarno koliko si neprisutno prisutan
Svođenje na trenutak
Drago mi je da nisi spao na niske sate
Kod tebe je obično popodne
Proširio sam svoje dane
Drago mi je da nisam sveo ovo na trenutak
Otkucaji srca sad su ti za petama
Zategnute žile refleksno se brane
Popusti ponekad kao živćani sustav
Imam namjeru još dugo ovako
Proširio sam svoju dnevnu svjetlost
Zrake su kao zapteljane pertle
Odmotava se i ovo klupko vedrih dana
Nije sve svedeno na momentum pored toliko čiste lirike
Potkovan
Vidim kako se izražavaš u aluzijama
Postižeš efekt
Vješto izražavaš i zadnju misao
Zadnja misao izražava vješto sve,
ekspresivna je
Dalekovidnost doseže uvijek prijeko
Preko horizonta nova je očitost
Očito se vidno izražavaš
Kako se izražavaš ponekad minorno,
mudrom dosta
Nekad ima gdje naizgled nedostaje
Ako si se dotakao polja značenja
Ako nisi nema veze
Možda ti ne znači ostatak besmisla
Vidim kako ti je i jezik potkovan
Sveza oblak prašine kojim se diže
Post je objavljen 03.11.2021. u 07:18 sati.