Zadaćnice, 46. krug. Tema kruga: Nesanica
Autor zadaćnice: NastasjaFilipov
Irena je toliko mrzila svog šefa da kad je nedjeljom ujutro pijuckajući kavu, pročitala da je neki BMW sletio sa ceste odmah poželjela da je to on. Zamišljala ga je krvave glave, izobličenog lica i slomljenih rebara kako nešto mrmlja prije nego umre.
Nedjelja je bila njen jedini slobodan dan, kad je imala priliku naspavat se, rastegnut, prošetat, popit kavu sa nekom prijateljicom, ali ništa od toga ne bi učinila.
San joj je već duže vrijeme bio isprekidan, oznojen i vrteći, čak i uz tablete. Prijateljice su polako odustale od nje, ili ona od njih…nevažno sad, znala je samo da nema koga nazvat za druženje.
Razmišljala je neprekidno o poslu, i o šefu. Bila je opterećena njime. I svim nepravdama koje joj je nanio. Sto puta mu je rekla što ga ide dok bi brisala prašinu sa televizora, psovala mu je najgnjusnije psovke dok se tuširala, bečila mu se u lice kuhajući ručak…Bijes je kolao žilama. Ali znala je, sutra će opet šutjeti, a ta ju je kukavnost razjarivala još više.
Zašto ostaje tamo gdje ju ne cijene, gdje je tretiraju kao krpu, a velik posao nosi na leđima. Uvijek netko drugi preuzme zasluge, a ona stoji u sjeni. Zašto je takva plaha, mirna. Zašto je plašljivi miš. Grizla ju je krivnja, mučile misli.
Nekoliko puta je i pokušala otići, ali bojazan od novih situacija je bio jači. A sigurno bi novi poslodavci nazvali šefa pa im on ko zna šta ispričao. Svi su oni povezani, umreženi, uhobotničeni. Nije ona kriva, kriva je ta sotonska firma i on. Taj gad, đubre, lopov, obični kriminalac, ništa drugo. Utajivač poreza, zbog kojeg se nije ni udala, zbog kojeg nema prijatelja, zbog kojeg ne može imati čak ni mačku! Uvijek na raspolaganju, dostupna, puno prekovremenih i evo , dokle ju je to dovelo. Četrdeseti rođendan proslavit će sama.
Mala je sad zadovoljština što mu već godinu dana pljuje u kavu. To je radila takvim automatizmom kao da dodaje mlijeko, ili šećer i nije ju veselilo.
Uzalud odlična plaća kad nema vremena, a i nema s kim, uz to je i umorna. Radni dani pretakali su se jedan u drugi, u jedno beskrajno ništa. Neprobitačna, šutljiva, puna strahova. Irena je shvaćala da mora otići. Ovo je robija. Treba početi živjeti.
Vidjela je to u nekom filmu i odmah joj se svidjela ideja da tako uruči otkaz. Činilo joj se odvažno i cinično, baš kakvom je žudjela biti. Napisala je otkaz, šturo i kratko, ono drugo objasnit će mu bolje kako stvari stoje.
Skupa sa izjavom o otkazu ostavit će mu i svoje govno nasred stola.
Nuždu je obavila kod kuće prije posla, jer Irena se samo jednom usrala u firmi, i to potjerana crijevnom virozom, inače je uvijek trpjela do doma. Cijeli dan čuvala je govno u torbici, iz obzira prema drugim kolegama, dobro umotano u dvije vrećice i papir. Svejedno joj se u nekoliko navrata učinilo da izbija smrad. Bojažljivo je pogledavala torbicu kadgod bi neki kolega prolazio. Možda su se oni sa izoštrenim njuhom malo i namrštili u njezinoj blizini.
Kad su svi otišli, jer naravno da je bez kučeta i mačeta Irena, kako su ju zvali ostajala zadnja, otišla je u šefov ured i istresla mu govno nasred stola. Govno govnu.
U autu je osjetila neobičan mir i zadovoljstvo, ali već na prvom semaforu pomisli kakvu je glupost napravila, pa to je neka bezvezna fora iz loše komedije, ona nije takva… Bolje da mu osobno preda otkaz, da mu sve skreše u lice, baš onako kao kad briše prašinu. Uostalom, to govno, to je ipak dio nje, smrdljivi i odvratni dio, ali ipak komadić njenog tijela a sada tamo stoji ostavljen, izložen…Prestravljena osjećajem nedostatka naglo zaokrene polukružno, ali jezovit prasak zaustavi ju na mjestu.
**
Ujutro je spremačica, vođena neobičnim vonjem koji se širio, ušla u direktorovu sobu i ostala zatečena prizorom. Jedva je čekala to ispričati svojim kolegicama, pa govno na šefovom stolu nije svakodnevna stvar, ali onda je došla vijest o Ireninoj pogibelji i potisnulo govno u drugi plan.
**
Kad su direktora zamolili da održi govor na Ireninom sprovodu, ostao iznenađen. Istina, dugo su radili skupa, ali jedva ju je zapravo poznavao. Pa zar nema ljudi s kojima je bliža? A dobro, nešto će već sklepati. Na papiru je napisao natuknice marljiva, predana poslu, požrtvovna, vrijedna..
Post je objavljen 01.11.2021. u 08:19 sati.