KUD TONE OVQJ BROD
što mladost odnosi i da li itko zna, povratka nema…
A naši samodopadni, bahati, „spasitelji“ ne poduzimaju ništa konkretno.
Čak ni ne pjevaju: To je tvoja zemlja, tu sagradi dom…
,
dok se puk se pretvorio u sporu.
Prosvjedi štrajkovi, nemiri, neredi, i ne samo zbog korone, u više
Europskih zemalja. Puno nezadovoljnika koji, uporno, javno iskazuju svoje osjećaje
.
Moguće da i mi nismo najsretniji, ali svoju tjeskobu, pretežito, držimo u sebi, u svojim domovima, birtijama, dakle u četiri zida, a vani svoju intimu, većinom u strahu, skrivamo kao svećenik ispovjednu tajnu.
Trpljenje je naša sudba, nadam se ne i genetska pogrješka.
Podsjeća me na ono turobno vrijeme, kad su nas, komunisti, izdajničkom, Hrvatskom šutnjom, „suprotstavljali“, zapravo prilagođavali, srpskim interesima, vojno oslabili i omogućili napadaj velikosrpskih hegemonista.
Ipak, svojim smo domoljubljem, srcem, hrabrošću, sposobnošću i dobrom strategijom, uz vodstvo predsjednika Franje Tuđman, u međunarodnim nesklonim okolnostima, dobili obrambeni rat.
Hoćemo li i ovaj, stoljetni, hibridni, ovisi o nama.
Već dugo, stanje nije dobro.
Jedan je naš, naravni, intelektualac, za nas rekao: “Balkanska krčma“, , ali moguće bi bolja riječ bila, „švajneraj“.
Jesmo li pomalo mazohisti? Odgovor daju rezultati naših glasovanja.
Rasprodaju, pretežito strancima, vode, najbolje drvne, mahom neobrađene, mase, davanje zemlje u dugu koncesiju, obalni pojas,...
Još od začetka rata počeli su stvarati uvjete za zatvaranje naših uzdanica, a bilo ih je puno: banke, telekomunikacije, „Jedinstvo“, „Prvomajska“, „Pliva“, „Chromos“, „Oki“, „Industrogradnja“, „Tempo“, “Vijadukt“, „Monting“, „Jugoplastika“, brodogradilišta, rafinerije, naftna industrija, kemijska postrojenja,turistički kapaciteti, obrti i mnogi drugi. Nešto su ukrali naši, a nešto povoljno preuzeli stranci.
Tko je bio u, dobro plaćenim, Upravnim odborima, Upravnim vijećima?
Da li je, do danas, netko od tih, mahom politički, a ne stručno odabranih uhljebnika, ikad odgovarao, izim gdjekad bio smijenjen, uz enormno visoku otpremninu?
Dijagnozu nije teško postaviti, ali liječenje, u ovakvom sazivu Sabora Republike Hrvatske, nije za očekivati.
Naš je, „visoki dom“, kazalište, ponekad „pozorište“, prepun alibi, predstava, jer se boljševističkim sustavom glasovanja, unaprijed zna da nijedan prijedlog „oporbe“, bio dobar ili ne, neće biti podržan.
Mi se pak, naslađujemo verbalnim nadmudrivanjima oko manje značajnih tema.
Što nam to treba i kako to spriječiti?
„Nikom od, povlaštenih, jednakijih, na Trgu Svetog Marka, nije ni nakraj pameti ponuditi rješenje.
Oni svoje „veliko domoljublje“ iskazuju samo opservacijama, kao da će nas to, samo po sebi, izvući iz gliba.
Z njihove mele kruha nebu, ali Bogu hvala, ima i Hrvatskog brašna,
Dao Bog da ga netko skupi.
Sveti otac Ivan Pavao II reče: „Ne bojte se“.
Bilo bi nam dragocjeno da ga već jednom posluhnemo.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 30.listopada 2021.
Post je objavljen 30.10.2021. u 10:53 sati.