Stelice moja mila,
na našu preveliku žalost, i tvoj tata ti se pridružio u vječnosti.
Četiri dana prije nego smo trebali tvoju tužnu godišnjicu obilježiti.
Izgubili smo ga jučer, naglo i bolno.
Baš kao i tebe.
Bez mogućnosti oproštaja... bez zadnjeg zagrljaja, samo ste nam isčupani iz života.
Koliko boli srce može zaista podnijeti.
Voljena moja djevojčice, ja ću i dalje maštati o tome kako se ti i tata sada družite... nemam u tome utjehe jer mi oboje beskrajno nedostajete, ali nemam ni drugog izbora.
Samo nebo zna koliko je tvoj tata tebi bio pravi tata, za razliku od mog.. kojeg u prošlom postu nisam oplakivala.. jer to nije zaslužio.. ali tvoj jest. Jer je bio dobar tata koji je znao voljeti svoje djevojčice.
Život je zaista pretežak.