PAUK I KAP
Svu noć vrijedno je svilene niti tkao,
A kada je u zoru pred Rosom stao
Zamolio je njenih bisera malo
Da ukrasi dom jako mu je stalo.
Jučer je ugledao njeno lice bajno
Tkao je, tkao da sve bude sjajno
Kada u prosce k njoj zaneseno krene,
Kad li ga oveća kap iz snatrenja prene.
Gledao se tako u jezercu što hladi
Ne znajući što da s njime sada radi.
Da li da ga ostavi voljenoj za spa
Ili da ga spusti na druga lista dva.
Razmišljao je i ovo i ono sve polako,
A onda se probudilo sunce sasvim lako
Ispružilo jedan trak sjajni kao da kap krade
A kap što jezerce bješe ni traga više ne dade.
i još za dušu
lijepo
Post je objavljen 27.10.2021. u 17:36 sati.