Marketing
TESTOSTERON I DRUGE SRČANE SMETNJE
Teško mi je tipkati od uzbuđenosti, usplahirenosti i kompletne zaluđenosti kako je i šta je bilo.
Dantea su njegovi roditelji odgajali s velikom brigom i pažnjom. Izrastao je u učtiva i učena mladića. Odrastajući je upoznao Beatrice s kojom ga je život kratko razdvojio da bi se onda ponovno sreli, ukrali neke zajedničke trenutke te se zaljubili. Beatrice je nakon toga umrla, a Dante je zapao u očaj. U drugom činu susreće Vergilija.
Otkad je Vergilije izletio na pozornicu s tim svojim torzom i pošto sam ga vidjela kako se kreće po toj pozornici, u mome životu više ništa nije isto.
Inače, balet je uređen dosta klasično, scenografija nije neka koja me bacila s nogu, ali moment kad se pojavljuje Vergilije - tu je i scenografija razvalila. On doslovce ulijeće (s ostalim likovima iz Pakla) odozgo na crnu scenu preko dva šljašteća eskalatora koja su se pojavila nakon nekih dosadnjikavih uvećanih inkunabula. Udaraljkaš (moguće da se o činelama radi) koji inače u orkestru spava sve dok ga netko ne podbode da udre jednom, dvaput, se u tom uletu baš naradio. Jest, ovo je sve dodatna oprema, ali vrijedi svake dodatnosti.
Vergilije je viši i mišićaviji od ostalih plesača (iako nijedan plesač nije za bacit, štoviše). Dok nevjerojatno divno pleše, iz njega frca testosteron. Vergilije ima perfektno proporcionirana ramena u odnosu na guzicu. Maločas me pitala prijateljica Tena, također ljubiteljica ruske baletne škole, da koji je od ovih šta ga igraju: Volodymyr Kutuzov, Vitalii Netrunenko, Iaroslav Tkachuk, Dmytro Chebotar. A jebiga… Ne mogu reći jer ga ima na samo jednoj slici, a stoji iza Dantea i fotkan je do pojasa. Kostimograf bi mogao biti kakav ljubomorni gay jer je Vergilija obukao u neku černobilsku robu koja visi s njega božeoslobodi pa je manje momenata kad se ta perfekcija percipira u cijelosti. Kako god se Vergilije premetne preko ruku, bilo sprijeda, bilo straga, tako mu padne ta roba preko glave i ukaže se božanstveno torzo.
Stvarno nema toga sporta, ma bilo koje aktivnosti, da ljepše oblikuje muško tijelo od baleta. Sitan vez žila i snopova mišića, stamen i gibak istodobno. Četujući iz kyivske hotelske sobice s mojom Tenom u Zagrebu i prebirući po drugom činu obuzela me je tahikardija, a dodatni tlak mi skače kad još zbrojim kakva sam pegula!
Blado mi je na brzinu kupio kartu za poći na ekskurziju, nisam uopće gledala repertoar nacionalne operne kuće. Naivnost i diletantizam s moje strane. Da sam gledala repertoar onda bi se bila uputila već 13. ovog mjeseca jer se 14. davao Spartak. Spartak mi je najdraži balet iako ga nikad nisam gledala. Propustim ga gdje god mogu, a evo sad mi je to pošlo za rukom i ovdje. Pretpostavljam, a netko će me možda ispraviti, da nije lako Spartaka staviti na program jer valja imati ansambl s velikim brojem baletana koji su, k tomu, bokuni. Meni se čini da takvih ansambla ima samo u ovim ex-sovjetskim zemljama. A ovdje su, što jes, jes, bolje nego drugdje - i baleti, i opere.
Ne znam do čega je da u nekim našim (europskim) baletima čujem balerine i baletane kako bataju nogama po pozornici. Je li to do kila od plesača, do traljavosti ili do linolema na podu ili do svega skupa, ne znam, ali stvarno nije baza čut kako baletan bata nogama. Kad se to ne čuje, onda izgledaju i zvuče kao da su napravljeni od perja, a vidiš da nisu. Pa su radi toga čarobni. Jedino je gadno izgledalo kad je Beatrice umrla. Ta scena je banalno prikazana. Grupa baletana ju nosi, plešući dabome, kao da je leš. Gledatelj zna da je živa, ali je toliko opuštena da izgleda mrtva da mrtvija ne može. A oni se razbacuju s njome. Gospe blažena…
Rekla bi moja pokojna baba: Došla sam i gola i bosa u Kyiv. Nisam ponijela ni dalekozorić ni teatarske postole. Ovo prvo nisam mogla pronaći kako sam nedavno selila pa se još nisam složila kako treba, a ima i godina da mi nije trebalo. Ovo drugo sam stavila u torbu pa sam izvadila jer su bile utijesno. Budući da sam došla totalmente nepripremljena, nisam mogla participirati u najbitnijoj aktivnosti – selfiranju i instagramiranju. Nema Ukrajinke i Ukrajinca koji su došli na balet, bez obzira na to jesu li influenseri ili nisu, da nije uslikao više desetaka kadrova sebe s nekom gipsanom pozlaćenom viticom u teatru. Od zahoda do zadnjeg hodnika na galeriji. Nimalo ne pretjerujem. Kako sam sama onda samo pomno gledam šta ko radi. Osim toga, ovdje nije teško ljude zapamtiti jer ima baš bedasto odjevenih.
Ističem par u kojem je on odjeven u odijelo i patike, pri čemu mu je jaketa barem broj manja pa ne može normalno rukama po zraku. Ona je odjevena u neku jeftinu crvenu koltrinu (zavjesu) i štiklu, a kako je koltrina za broj dulja, tako štiklama gazi po vešti. Njih sam slikala u dvije ture po tri puta, na njihovu ljubaznu zamolbu. U prvoj turi nisu bili zadovoljni ni sa jednom slikom, a u drugoj turi su jedva našli jednu s kojom su zadovoljni. Kasnije sam nju gledala iz lože. Taman moja loža gleda u njen dekolte. Ono im nije bilo dosta pa se namještala na rub balkona sve dok skoro nije ispala u parter. Sreća da je neznana gospođa rekla u mikrofon da svi moraju ugasiti mobitele.
Post je objavljen 27.10.2021. u 10:09 sati.