Marketing
'Nevidljiva harmonija jača je od vidljive'
(fg.54)
(fg.54)
Govorim sestri o situaciji na blogu. Ne čita ga ona, a ja i ne razgovaram s njom o njemu... tek tu u tamo joj kažem ako sam možda spomenula nju ili djecu.
- A je l' ti trebalo to? - pita
- Aha
- Dobro onda
Pa kad sam joj već pričala, spomenem i cipelarenje, nešto što sam pisala u jednom komentaru u prethodnom postu, a ona se nadoveže...
- Ajooj, meni je jučer došlo da jednog iscipelarim... - pa priča o psu, kujici koju često viđa oko trgovačkog centra; ima ogrlicu ali ne zna se čija je jer nikada nikoga nema uz nju. Moja sestra također ima pse pa onda kad god nekog psa vidi ispred trgovine obavezno mu kupi hranu. Ili je već ima u džepovima zbog svojih pasa. I kaže ta je kujica ponovno bila ispred trgovine i skakutala oko nekog tipa... čak joj se čini da nije ni gladna bila nego se htjela igrati, a taj ju je tip, kaže, gurkao i tjerao od sebe, pa su tako privukli pažnju prolaznika... a ovaj kad je to primijetio, ispravio se, udario je nogom i onda sav bitan, bacao poglede okolo.
Kaže sestra da je stisnula šake, a kad je prošla pored njega pitala ga je je li sad sretniji. Veli da takvu zbunjenu i blesavu facu skoro nije vidjela.
Bio je valjda uvjeren kako je njegov čin bio herojski.
A3 kakvi ste vi inače u ovakvim situacijama... s obje strane... ili čak s tri, četiri; mislim, uvijek negdje može biti neka 'kvaka'?
Post je objavljen 24.10.2021. u 13:23 sati.