Marketing
SRCE PUNO KADA NEKOM POMOGNEM: Jelena Maksimović, jedina žena član Vatrogasnog bataljona u Kraljevu
KRALJEVO
Naš posao je prije svega humanog karaktera jer sama činjenica da spašavamo nečiji život ili imovinu, bez obzira na težinu situacije i intervencije, od neprocjenjivog je značaja. Biti u službi građana i pomagati ljudima u nevolji za mene je bio glavni razlog i motiv opredjeljenja za ovaj posao. Velika mi je čast što sam dio ove obitelji i što imam privilegiju da surađujem sa izuzetno profesionalnim kolegama i divnim ljudima.
Ovako, u samo nekoliko rečenica, Jelena Maksimović (43), jedina ženska pripadnica Vatrogasno-spasilačkog bataljona (VSB) u Kraljevu, iskreno i emotivno pojašnjava zašto se odlučila baš za ovaj poziv. - Srce mi je puno kada znam da nekome mogu pomoći. Za mene je bio veliki izazov da postanem dio ove jedinice i to mi je pošlo za rukom 2014. godine. Ovdje se ne gase samo požari, ovdje se spašavaju imovina i životi i prilikom elementarnih nepogoda ili prometnih nesreća. Adrenalin je uvijek na najvišem nivou, a motiv nikada ne nedostaje - priča Jelena. - Samo što sam počela raditi, imala sam neku vrstu "vatrenog krštenja" u nezapamćenoj poplavi koja je zadesila kraljevački kraj, odnosno teritorij koju pokrivamo. Tada smo svi, bez izuzetka, dali svoj maksimum uložili i više od 100 posto svojih mogućnosti i kapaciteta da pomognemo tamo gdje je to bilo potrebno.
Kao majka troje djece, trinaestogodišnjeg i petogodišnjeg dječaka i kćerkice koja ide u četvrti razred osnovne škole, ova hrabra pripadnica kraljevačkog VSB svoje profesionalne i privatne obaveze uspijeva uskladiti uz ogromnu podršku obitelji i razumijevanje svojih kolega. - Posao zahtijeva da dam cijelu sebe, ali moja obitelj zbog toga ne trpi. Uspješno slažem te kockice, uklapam ih u svakodnevni mozaik, uz ogromnu podršku supruga, također zaposlenog u MUP, koji mi je veliki oslonac. Poseban odnos sam izgradila sa kolegama. Priče koje sam ranije slušala da su jedna obitelj, spremni da jedni drugima uvijek izađu u susret, pokazale su se kao istinite. Kao da svi dišemo istim plućima. Svaki problem, brigu ili sreću zajedno dijelimo. Radila sam ranije u još nekim službama, ali na ovakav sjajan odnos nisam naišla. Prema njenim riječima, dok se još uklapala u svoj novi kolektiv spomenute 2014, teško su joj pale potresne slike štete koju je izazvala poplava, a i kasnije je bilo par sličnih momenata.
- Bila sam svjedok velike štete koju je pričinila ta elementarna nepogoda i teško je sve to tek tako zaboraviti, kao i tadašnju evakuaciju ugroženih ljudi i organiziranje njihovog opskrbljivanja. Veoma teško mi je bilo i kada smo svojevremeno iz požara spašavali pse iz kraljevačkog azila, a i prilikom prvih intervencija u prometnim nesrećama - naglašava Maksimovićeva, dodajući da se nikada nije pokajala što se odlučila za ovaj poziv. - U obavljanju zadataka veoma je bitna dobra međusobna komunikacija jer timski rad zahtjeva da mnogo više vremena provodimo sa kolegama nego sa svojim obiteljima. Tu smo svi da pomognemo, kada i gdje treba. Od šumskog požara, do bujične poplave. Veći motiv od toga, bar meni, nije potreban. Zato je i zadovoljstvo veće posle svakog uspješno obavljenog zadatka i intervencije.
POHVALE KOLEGA
- Brzo se Jelena uklopila u naš kolektiv, tu nije bilo nikakvih problema - pričaju njene kolege ne štedeći pohvale. - Nikada nije tražila neku vrstu poštede, već je ravnopravno sudjelovala sa nama u postavljenim zadacima. Ženskih pripadnika u vatrogasno-spasilačkim jedinicama nema mnogo, najviše ih je u Beogradu, malo ih je po unutrašnjosti. Naša kolegica Jelena jedna je od njih, jedna je od nas!…. IZVOR: novosti.rs
Post je objavljen 24.10.2021. u 08:55 sati.