Ne treba posebno isticati da živimo ubrzano, u svijetu punom glasova i buke. Često žurimo kako bismo nekamo stigli. Stres je postao neizbježan, neizbježna je postala stalna buka koju stvaraju vozila, strojevi, mobiteli, RTV i drugi uređaji. Na sve smo to prisiljeni i priključeni a zapravo smo isključeni. Rijetki među nama žive normalnim tempom života bez trke i suvišnih zvukova. Pitanje je kako pronaći odmor od buke i trke koji uskraćujemo i tijelu i duši. Duša nam vapi za mirom koji je njen prirodni ambijent. Ona traži da ju uvedemo u tišinu, bar na kratko vrijeme ito svaki dan. Postoje osobe navikle na buku, štoviše, tišina im smeta. Mons. Charles Pope je nedavno proveo kratku neslužbenu anketu među svojim studentima. Rezultati su pokazali da 40% njih ne može zaspati bez uključenog televizora ili radija te da većina na svome mobitelu ili radio-budilici ima namještenu funkciju da im uređaj radi, odnosno svira ili govori, još neko vrijeme nakon što navečer legnu na počinak. .
Razni zvučni poticaji su svugdje oko nas koji nas „zavode“ i stvaraju navike slušanja. Prestaje nam jedino razum da kontrolira buku i otkolini štetne navike koje nam često odvlače pozornost. Kada loše navike, poroci požude i/ili rituali osvoje naše vrijeme ponestaje vremena za mir kojem vapi svaka duša. Duša traži tišini, daziva naš razum koji često zakaže jer prednost daje uobičajenim bučnim i nezdravim podražajima i stvarima. Osim odmora mir i tišina su dragocjeni za duhovni život uz molitvu i vjeru. Ako ne i de nastojanjem onda moramo odlukom izdvojiti vrijeme i pronaći tiho mjesto kako bi tišina postala sastavni dio našeg života. Izgleda jednostavno: očima spustiti tamne zavjese te zaroniti u tišinu tog neistraženog tajanstvenog prostora koji svojim mirom ispunjava svako srce. To je prostor duhovne duše, neistraženi prostor koji nas odmra i prima naše molitve. Nije ni čudo da isti korisre razni vidovnjaci i šarlatani za svoje okultne zazive, a koriste ga i Yogi-ji za razne tehnike odmora putem transcedentalnu meditacije i sl. Doista, u tom tamnom prostoru tišine svatko može pronaći ponešto za sebe, što ovisi o sklonostima, duhovnosti i i/ili karakteru svake osobe.
Slavni teolog Reginald Garrigou-Lagrange u svom djelu Tri doba unutarnjeg života piše o potrebi da se sve ono što nam odvlači pažnju i unosi buku svede na najmanju moguću mjeru: „Našoj je duši potrebna tišina; moramo ušutkati svoje neumjerene strasti kako bismo poslušali što nam kao prijatelj prijatelju govori tihi Učiteljev glas. Kada smo zaokupljeni sami sobom, kada gledamo u svoj uspjeh u poslu, školi ili kakvoj drugoj izvanjskoj aktivnosti, kako li ćemo pronaći radost u uzvišenome skladu otajstava Presvetoga Trojstva koje prebiva u nama? … Kako bi započeo naš molitveni život mora prestati nered i buka kojima su zasićena naša osjetila. … Oni moraju zašutjeti i podložiti se nadmoćnom dijelu duše.“ Najtiši su trenuci dana kada molimo i kada pišemo duhovne ili druge tekstove, pesme mi sl. Treba cijeniti tišinu kako bih mogao osluškivati što nam Bog govori i u tišini razmatrati njegov nauk. Zato uđimo u tišinu duha: Duše sveti, pozivam te, ispuni moju dušu, moje tijelo, ti si moj Bog, vladar tišine koji me ljubi, oplemenjuje božjom riječju i priprema za kraljevstvo vječno. Dođi Duše sveti i svojim plamenom očisti moje srce, ispuni ga i u njemu se nastani svojim mirom. Amen!
Post je objavljen 24.10.2021. u 09:06 sati.