Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

JERIHONSKI SLIJEPAC (Lk 18,35-43)


Sjećam se da sam kao student za vrijeme jedne mise koju je predvodio rektor bogoslovije za nas bogoslove slušao ovo evanđelje. I nakon što smo ga čuli, umjesto propovijedi, koja je nama redovito bila najdosadniji dio mise, rektor je kazao: "Danas vam neću propovijedati nego bih vam htio samo svrnuti pozornost: Isus Nazarećanin prolazi!
No kako mi ovdje nismo bogoslovija, a slušateljstvo je mnogo zahvalnije, ipak ćemo pokušati kazati i još koju riječ.
Evanđeoski izvještaj nam govori o tome kako je spoznaja ovog Jerihonskog slijepca da pored njega prolazi Isus Nazarećanin bila spasonosna. Progledao je.
Taj Jerihonski slijepac si ti, je svatko od nas. A taj na svijetu najstariji grad Jerihon je i naš grad, je zapravo naš život, su naše obitelji, ulice - i nadasve to je ova sveta Misa.
Isus se približava Jerihonu, dolazi nam ususret. Bog je uvijek onaj koji dolazi. ("Bog koji dolazi")
Gledajmo situaciju slijepca: kraj puta je, izvan struje života, na sporednom kolosijeku. I prosi.
No on je RADOZNAO. Zanima se što se to zbiva, tko to prolazi, kao da je IŠČEKIVAO. I čuo je one dugo željkovane riječi: "Isus Nazarećanin prolazi." Upravo je to sav život svoj čekao, to je onaj ključni trenutak njegova života. Ne oklijeva, ne želi da mu promakne ta jedinstvena prilika. Zato POVIKA: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" Ne obazire se na ušutkivače, već naprotiv JOŠ JAČE vikaše: "Sin Davidov smiluj mi se!"
I događa se presudan čas. Isus se zaustavlja, dodiruje ga vjera ovog slijepca. Vidi da slijepac misli ozbiljno, svim srcem ga treba. "Što hoćeš da ti učinim?" Od svega slijepac želi samo da progleda. Progledavši, slijepac je zapravo ugledao Isusa. To je bila zapravo jedina njegova želja. Jer pošto progleda, kaže evanđelje "uputi se za njim".
Valja primijetiti svoju sljepoću, vidjeti da smo kraj puta, izvan struje života. Osjetiti da nam bez Boga život promiče, vrijeme da nas gazi... i da smo prosjaci, da tražimo od svega i svakoga milostinju kako bismo utažili svoju beskrajnu žeđ.
No treba biti tražitelj Boga, iščekivati ga. I kad čujemo da prolazi POVIKATI mu. Zamoliti ga da se zaustavi. I ako nas budu ušutkavali ili obziri, ili sumnje, ili nevjere... ne obazirati se, već naprotiv JOŠ JAČE vikati. I tražiti da progledamo. Tražiti da ugledamo Isusa - jer tek tada naš život počinje. Tek tada hodimo u svjetlosti, živimo puninom života, u Istini, Miru i Ljubavi. I tada ćemo i mi krenuti za njim slaveći ga. A i svi koji to vide dat će hvalu Bogu.
__
Razgovor o Bartimeju iz evanđelja sa sestrom Marom:
Što bi rekla Isusu kad bi on te pitao kao Bartimeja: što hoćeš da ti učinim?
Rekla bi: daj mi stan!

Post je objavljen 24.10.2021. u 08:00 sati.