Ima nešto u onoj staroj davnoj istini iz nekadašnjeg Klika, kada je gabor pobijedio komada po svim točkama optužnice jer ljepota prolazi a ružnoća ostaje. I fakat, gledajući tako neke ljude oko sebe kako stare česta je pojava da nekadašnji zgodni frajeri danas izgledaju ko ostaejele lezbe a oni ružniji primjerci su i dalje ružni ali sliče na kakve takve muškarce.
Ovo politički nekorektno o starim lezbama nije moja popljuvačina, pobrala sam je od prjatelja iz Berlina (sam je gay) koji je jednom prilikom iz novina saznao da je prošle večeri Mick Jagger bio gost u istom disku a on i njegovi frendovi nisu ga skontali. Držali su njega i pratnju za par (ružnih) starih baba homoseksualne orijentacije. Čak se i Bild Zeitung slijedećeg dana požalio kako nažalost nema slika iz kluba, budući ga skoro pa nitko nije prepoznao. Ali, priznajem, Jagger nikada i nije bio neka naročita ljepota pa možda i nije pravi primjer.
Jučer sam slučajno naišla na članak o posjeti Johnnyja Deppa Srbiji (neki su se žalili zašto Vučića nije posjetio Alec Baldwin) i ostala zgrožena činjenicom da sam davnih dana slinila za njim.
Gledajući dakle slike Johnny Deppa iz Serbije sjetila sam se onih davnih crtica Daniila Harmsa u kojima se stalno Puškin preoblačio u Gogolja. Ili obratno.
Pa bi onda obučen u Gogolja pokucao ovome na vrata.
U ovoj srpsko-holivudskoj crtici radnog naziva Srbija do Karibika jednog se dana Johnny Depp preobukao u Sašu Lošića i pokucao na vrata Vučku.
I Vučić taman da će reći : pa gde si bre Saša stari druže ali ga umaskirani Johnyy ipak nije prevario jer je umjesto Suada, Suada, dali si ikad mene voljela cijelim putem oduševljeno vikao : fak d koka fak ju Nica al aj nid iz šljivovica!
Drugovi, budimo iskreni
vec nam se bliži šezdeseta
a treba živjeti i pjevati
idemo kao na maturskoj večeri
uno, due, tre, quatro...