Zadnjih su dana (i godina) svima puna usta velike čovjekoljubnosti i pljuje se (pljuvanje i izbacivanje žuči je izgleda neka nuspojava sve te silne filantropije) po onima koji su po mišljenju čovjekoljubaca sebični.
Jer im fale neke sitne životne radosti koje su mjesecima bile zabranjene. (U svijetu prepunom anksioznosti i burn out-ova trebalo je ukinuti one slamčice koje su nekoga spašavale od ludila.)
Jer se možda usudjuju požaliti jer im je koljeno otišlo u kurac, operirali su nešto benigno ili bi mogli oslijepiti zbog mrene na oku a na svijetu ima i onih kojima je umrlo dijete. (Trebaju li po toj logici svima umrijeti djeca da bi imali pravo glasa?)
Jer se eto usudjuju poželjeti 7 jebenih limuna dok se negdje drugdje skupljaju novci za liječenje jednog konkretnog djeteta.
(Nisu li roditelji tog djeteta isto tako sebični? Nema li na svijetu negdje i neke druge djece koja boluju od iste bolesti a koja nemaju nikoga tko bi njihov slučaj progurao po medijima? Samo pitam.)
Ne biti sebičan znači i ponekad prešutjeti nešto a ne vječito tjerati mak na konac do iznemoglosti samo zato jer se NAMA ne svidja što je netko napisao/poželio.
Nije svo ovo bloganje i blogersko prigovaranje takmičenje u najtužnijoj sudbini, pa se svakoga tko nešto (sebično) poželi (svaka je želja u principu sebična jer ma što i ma kome željeli krajnji je cilj naše zadovoljstvo, trajno ili privremeno) ili se zbog nečega (po nečijem mišljenju ne dovoljno tragičnog) požali treba razapeti na križ i ponavljati mu koliko je glup.
Što svi mi ovdje znamo o tudjim životima i sudbinama?
Ono što ovdje javno (a poluanonimno) pišu.
(Poluanonimno jer se neki poznaju i osobno. Pa se onda rašire tako neke ćakule o nekome onog momenta kad nam dotični "poznanik" nečim bezveznim stane na žulj. Pa treba svima objaviti "istinu" o njemu. Da se zna kako je prijatelj o kojem piše izmišljen. Da se zna koliko je dotična ružna i debela. Da se zna tko je kome kada što rekao prije sto godina. Da se zna tko je čijeg muža pojebao.)
Pa je tako po mišljenju visokih moralnih autoriteta netko tko ne piše o svojim tragedijama ili bolestima nego o tintilinićima i pičkama, da prostite na izrazu, imbecilan, infantilan, glup i šta ja znam šta sve ne?
Možda taj netko baš treba tu infantilnu zajebanciju da ne bi pobenavio od toga što mu se sve dogodilo ili mu se dogadja.
Kome bi se trebao ispovijedati?
Ekipi koja će se na njegov račun srprdati ili mu pak rastavljati rečenice na proste faktore i svršavati na to (kad se već grozi vibratora) koliko su razotkrili njegovo pravo on.
Ma ajte lijepo svi skupa u tri PM.
I oni koji grizu oko sebe i oni koji šute ko pičke.
I oni koji mjere kvalitetu tudjih blogova jer bi ovdje trebali pisati samo novi Krleže i Andrići.
Ili još bolje Selimovići. (Njega se toliko nacitiralo, što je reko i što ne, da se okreće u grobu na centrifugi od 1600 okretaja.)
Sve oni teoretski znaju što bi i kako trebalo u životu i na blogu.
(Posebno što bi svi osim njih trebali.)
Ovdje se nekada zaboravljalo na brige a sad se iz ničega stvore tri nove.
Jebale vas sve vaše silne "istine" i sva glumljena čovjekoljubnost.
Ne bi mi bilo većeg užitka od potvrde da stvarno živimo u simulaciji o kojoj je bilo riječi u jednoj od anketa.
I da je sve ovo skupa jebena izmišljotina nekog bolesnog uma.
I da su sve vaše "istine", objede, kontemplacije, manipulacije, bullinzi, mobbinzi, podjebavanja, izvlačenja iz naftalina, zavisti i na drugom izdrkavanja, blogovi dana i tjedna tek jedna velika laž.
Tada bi umrla s guštom.
(Ili bolje da upotrijebim popularniji glagol krepati?)
Jedno što bi mi bilo svejedno jer ionako zapravo ne postojim.
A drugo što bi možda konačno skontala što tamo neka Sara iz trećeg be (koja ne postoji) želi reći svojom pjesmom o trbuhu.
Ja ne postojim
Jer mene nema
Ja samo želim
Da budem negde
https://blog.dnevnik.hr/komentari/poll/335/koji-od-stavova-odrazava-i-vas-stav-o-istini.html
o istini
Post je objavljen 22.10.2021. u 08:30 sati.