Petar Preradović:
„ Ljubi si rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega“
Vjekoslav Klaić:
Govori hrvatski
“Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo više na svijetu nema.
On je zvučan i bogat, tako da njime možeš izreći sve, što ti pamet kaže i srce osjeća.
Griješiš protiv Boga i prirode, kad ne govoriš hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade.
Govori hrvatski u kući i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat će svijet, da si Hrvat.
Ako kažeš, da si Hrvat, a ne govoriš svojim rodjenim
jezikom, onda naprosto lažeš”.
Identitet jedne države čine teritorij, stanovništvo, kultura, i jezik.
Zato su to područja na kojima nas globalisti i drugi hegemonisti, planirano i organizirano, nastoje podjarmiti i kolonizirati.
Tako se, već niz godina u našem političkom miljeu, javnim medijima i inače, rabe riječi koje nisu hrvatske (nauka, bezbijedno, obezbijediti, region, bukvalno, takmičenje, bezuslovno, aktuelno, stepenice, zavjesa, zakletva, izvinjenje, saučešće, nedoumica, opekotina, mezimac , preimućstvo …)
Neki to čine namjerno, a neki iz razloga što su ih Hrvatski jezik, ma kako se on, u propaloj državi, službeno zvao, učili serbokroatisti.
Neki od njih „naučavaju“ i danas.
Kako se tome oduprijeti?
Znanošću i prohrvatskom politikom.
Bilo je pokušaja:
Prvo je 16. ožujka 1998. godine, pri Ministarstvu znanosti i tehnologije sa sjedištem u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, osnovano Vijeće za normu hrvatskog jezika, da bi tri godine poslije, za vrijeme Vlade Ivice Račan, bilo ugašeno. Dotadašnji predsjednik Vijeća bio je akademik Stjepan Babić, a jedna od članica i Sanda Ham.
U članstvo se Vijeća ulazilo prema znanstvenom ugledu, a ne prema stranačkoj pripadnosti. Zbog toga su u Vijeću bila mišljenja koja nisu bila ista, a ponekad i sasvim suprotstavljena po pitanju normiranja hrvatskoga jezika.
Nakon toga, 14. travnja 2005. godine, ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, imenovao je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika.
Ono je bilo savjetodavno vijeće pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, poslije, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Vijeće je je osnovano za skrb o hrvatskom standardnom jeziku te radi skrbi za veliku jezičnu stečevinu i raspravljanje o pitanjima koja se postavljaju u svezi s njom.
Za čelnu osobu bio je postavljen hrvatski akademik Radoslav Katičić, a za zamjenika akademik Mislav Ježić.
Vijeće je 8, svibnja 2012. godine raspustio ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Željko Jovanović. Ova odluka, koja je ignorirala struku i višegodišnji rad prijašnjih garnitura, rasrdila je znanstvene krugove.
Najzorniju osliku raspuštanja Vijeća dao je
AKADEMIK KATIČIĆ:
UGASILI SU NAS, JER IM SMETA DUH HRVATSKOG JEZIKA.
Iz svega prosuđujem da je SDP protiv Hrvatskog jezika, a da HDZ-ovu, koalicijsku Vladu, ta problematika, u zadnje četiri godine, nije zanimala.
Na izborima za Hrvatski Sabor, neću podržati ni jednu stranku, koja u svoj Program ne uvrstiti ponovno osnivanje Vijeća za normu standardnog Hrvatskog jezika i donošenje Zakona javnoj uporabi hrvatskog jezika.
Od 27. svibnja 2000. godine na snazi je Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ali Zakon o javnoj uporabi hrvatskog jezika, nije ni na vidiku. Sramota.
Branko Smrekar.
U Brdovcu,19.listopada 2021.
Post je objavljen 19.10.2021. u 11:24 sati.